...khm...

...danas mi se bas voli...ali znate ono...bas voli...e, ali ima tu jedna kvaka...brijem da neam koga...onako cisto iz neke zivotinjske potrebe. neam kome zaletiti se u zagrljaj! muci me to vec tjedan-dva...opet sam ga srela...nakon godine dana, uhvatio me totalno nespremnu, razbijenu sa 2 litre bambusa u sebi i 2-3 pljuge na vratu! cekali samo bus, svadjali se di cemo...nas 5, ja jedino zensko (muski pupak). I onda On...samo se nacrtao...digla sam glavu...ma smjesno je to sto sam bas to popodne rekla frendici da sam ga totalno zaboravila, da ga se ni ne sjetim...i onda CAPPPPPPP...vidim ga...sva sreca da sam sjedila jer bi pala ko lopata! jebote...zgodan je...jos uvijek je pun kurac zgodan, ajmeeeee...sto reci, praviti se cool ili sta????????? ekipa ga nagovara da ide s nama van...NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!! zapalila sam pljugu, pravila se totalno flegma i onda isplim najgluplje moguce pitanje: -Kako ti je deda? :) jebi ga, bila sam totalno ok s njegovim dedom, ali zar je to pitanje za subotu u 3 ujutro!? nikako!
...i sta sada...masu misli u sekundi...prebolila sam ga...nisam...ma nismo skupa vec godinu dana...skoro jedna trecina od onog sto smo bili zajedno...brijem da cu ga do trece godine naseg prekida preboljeti na pravi nacin...nadam se! nekako mi to zvuci sasvim logicno! ne znam...ima tko neki pametan savjet?

Odrasti.

nema. :( ak ti ga netko da, pliz došapni...