hodam kroz zidove

bila je zima, snijeg, studen velika..prozorska stakla su bila zamagljena, inje se lovilo za drveće..sve je bilo nekako čarobno, nevino bijelo i lijepo, ali samo uz vatru kraj toplog kamina..pustom ulicom teturao je dječak, skromno obućen i promrzao..odjednom je pao na snijeg i ostao ležati..ja sam stajao uz prozor i čekao..čekao sam godinama, nosa pripijenog uz staklo..čekao sam svoga sina..odmah sam istrčao na snijeg do palog dječaka.. možda je to moj sin..? uhvatio sam ga za malu promrzlu rućicu u kojoj je još jedva bilo malo života..brzo sam ga unio u toplinu kuće i smjestio na ležaj kraj peći..uskoro mu je toplina vratila boju u obraze..pogledao me svojim velikim nevinim okicama i nastavio buljiti u mene..ja sam gledao u njega i nisam mogao glasa izgovoriti..onda je dječak zatvorio oči i zaspao..osjećao se ugodno i sigurno..sjeo sam uz njega i zagrlio ga..suza mi je sama potekla..tko je taj dječak..sigurno nečije dijete, da li sada netko pati i strahuje za njega..da li ga sa zebnjom očekuje..maleni je spavao i nije mi mogao odgovoriti na to pitanje..ma vjerojatno da ga nitko ne očekuje, tko bi ga pustio slabo obućenog, gladnog na ovo vrijeme, ma sigurno nema nikoga..odlućio sam da bude moj sin..ja sam ionako čekao svoje dijete, i dalje ću ga čekati, ako ikada dođe, imat će se s kim igrati..možda mi dođe čovjek, a ja čekam dijete..ma ne, ne može doći čovjek, od mene je otišao kao dijete, takav se mora vratiti..možda je ovo dijete zamjena za njega, ali kod koga je moj sin..hoće li ga taj voliti, kao što ja volim ovo nepoznato jadno dijete..? kakva je ovo igra, čija..tko se igra sa očinskim osjećajima. odjednom i meni se prispavalo, ali moram se boriti protiv sna.. u zadnje vrijeme sanjam opako grozne snove..u tim snovima se izobličim, budem krvav, jedem malu djecu..o bože, što ako je to istina, što ako to nije san, što ako sam pojeo vlastitog sina, sina kojeg čekam godinama. ne, nesmijem zaspati, neka netko probudi ovo dijete, neka netko probudi mene..još se sjećam da sam prije sna zavikao, bježi dječaće, bježi.. I ovo ne pokušavajte kod kuće, ne jedite malu djecu, skoro sam zaboravio spomenuti sise, sise su zakon.male, velike, sve su sise. sada gledam u asfalt, i on me podsjeća na nju.

habi, rastužio si me...

Buga, neću više, samo da smažem ove dječje nožice, to mi je specijalitet. jedeš ti ljudetinu.? dođi ako nisi izbirljiva u jelu.

reko si da to ne radimo doma, a k tebi nebum došla na ljudetinu, nego na palačinke

Odlična priča odnosno dvije....Jedna san a druga mora ...no mašte ti ne fali.

Buga, palačinke ali sa mravljom kiselinom, ljudi trebaju promjeniti ishranu, tisućama godina jedu jedno te isto, i zbog toga im je ostala ta ubilačka i sirova narav. nismo dalje od pećinskijh ljudi, samo smo pećine zamjenili ciglom, a nasred sobe kutija sa malim ljudima i političari(čitaj poglaviice) zatupljuju narod. sam bog, da su te kutije sada u boji, pa je ljepše. živio tv-e.

Kažu neki ljudi da je krumpir zdrav i da se osjećaš bolje ako ga jedeš... jedino kaj ga moraš skuhati prije konzumacije, navodno :)

krumpir kažeš, može ako je sakriven u mesu, meso je hrana.

i ne smiješ ga oguliti, kuhaš ga onako, s ljuskom, prirodno :) ...

E sad, hoćeš li ga kuhati u vodi, na pari, ili zamotanog u Al foliju pa ga zatrpaš žarom ... za ovo zadnje ti treba 40 minuta. Tak da ako si nestrpljiv, radije si složi nekaj drugo, samo ne malu djecu.

ma tko ima vremena čekati da se nešto skuha, ovako uzmeš nogicu od nekog djeteta i globaš. a kaj će djeci nogica, imaju dvije, jedna im je dovoljna za elektro romobil.