ovo nije blog

Teško mi je sad. Ne idu riječi. Ne mogu vjerovati da si otišao. Nikad više. Nema mogućnosti da izgladimo nesporazume i obrišemo teške riječi koje su obilježile zadnju fazu naše komunikacije na blogu. I to me najviše boli. Trebao sam imati razumijevanja za tvoje stanje i ne reagirati brzopleto. Oprosti mi.Ti znaš da sam imao suosjećanje prema tvojoj patnji.
Pamtit ću te samo po onom lijepom .Kako su ništavne sad sve ove zemaljske čarke i taštine. Velik si čovjek i senzibilna duša. Oprosti mi što nisam znao drugačije.
Postoje srećom tvoji blogovi, i tvoja energija je bar u ovom obliku sa nama.
Otišao si u isto vrijeme kad nas napušta i ova kometa koja će se vratiti tek za šest tisuća godina.
Ti i ja srest ćemo se prije, u tvom voljenom astralu o kojem si često znao pričati. Dvije lagane duše,bez imena,u prostoru bez patnje, zagrlit će se konačno, kad se već nisu znale zagrliti ovdje. Znam. Čekaj me, i ja ću doći.



hvala ti što si postojao, Medonjo.Duša je bila umorna od patnje, i znam da si našao svjetlost Čekaj me.Počivaj u miru.

(nisam mislio stavljati svoj blog, ali budući da sam kod meije na ignoreu, nisam se mogao pridružiti jučer oproštaju.Pričekao sam da prođe dan, poštujući biskin prijedlog da meijin blog bude zadnji jučer. Od jučer do danas samo su mi emocije još teže i bolnije. Moje jezero boli puni se i ne mogu učiniti ništa da ga smanjim.

čeka te medo, zna da moraš doći, u redu si.

Reći ću ti, a ti shvati kako želiš, bez moje namjere da bude ružno - treba te boljeti jer znam kroz sve što je prolazio vezano uz blog
Jako dobro znam.
Od sprdanja s njegovom bolešću, ignoriranja, grubih riječi

I žderem se kaj ga nisam ranije natjerala da zdravstvene probleme ozbiljno shvati. Možda bi još bio tu s nama


Sad se više niš ne može promijeniti

Možda jedino da ne jašimo jedni po drugima ovdje jer tako se malo poznamo, a stvaramo slike o ljudima kakve želimo jer nam trebaju takve, tko zna zašto...

Ja se s medinom bolešću nisam nikad sprdao.
Htio sam nalijepiti onaj njegov blog od osmog mjeseca prošle godine, ali mi ne da "Forbidden"

I sve vas i jučer i danas mrzim zbog Mede, sve vas koji ste bili bezobrazni i odurni prema njemu
Jbg, nemrem si pomoći - njega više nema, a vi ste tu.
On mi fali, vi ste mi sad višak

Hoćete iskrenost?
Evo, imate je s moje strane!

...karmicki dug je siguran u iducem zivotu. znati ces tada bolje.

Nisi ete, ali bilo ih je koji su se sprdali, a ostali šutjeli ko pičke
Nemam potrebe biti pristojna, sorry

Zapis ima naslov "Najbolji savjet za mene..od Eternisa", i taj ću period pamtiti. Na trenutak smo tada bili bliže nego obično.

Za objavu bloga skini sve oznake, zato blokira... Dolje kod datuma objave, crte

Medo i ja smo puno pričali i o tebi, ete... znala sam te hraniti kao foruma pa kojeg sam znala, pa i zbog tebe se s njim na tren razići

Da ste se samo malo potrudili upoznati ga, plakali bi za njim kao ja sad

istina meija, slabo se ili uopće ne poznamo, a mnogo sam gorčine ovdje vidjela...žao mi je što Medu nisam bolje upoznala, ali on me sam zamolio da ne komentiram njegove zapise, iako se ne sjećam da sam mu ikad ružnu riječ napisala...ali što je tu je, iskreno želim da mu je dobro tamo kamo je otišao...eto, toliko od mene

Hvala Buga

Razumijem tvoje emocije, meija. Ja čovjeka nisam poznavao kao ti. Da jesam, sigurno da ne bih reeagirao na medine loše dane. Vjerovao sam da će još dugo živjeti. Da, ne vidimo jedni drugima koliko je pijeska u pješčanom satu ostalo. Da znamo, možda bismo bili obazriviji. Medin odlazak nije ni prva ni zadnja bol ove vrste. Nažalost , kad tuga mine vraćamo se starim načinima reagiranja, nažalost.

A kučku koja ga je zaebavala za kanilu, da mi je blizu, tresnula bih da bi me zapamtila za cijeli život

Meija ko ga je zajebaval?

A plakao sam i ja jutros,zbog Mede, i prilično dugo, kaj ja mogu. Možda sam bolestan.Možda sam "pičkica" ,ha?

Ete, odlaskom mede za mene više ništa ovdje na blogu ne može biti kao prije

"Najbolji savjet za mene ...od Eternisa!
Ete, čitajući u nizu ovih godina iza nas, tvoje verbalne akrobacije, prijateljske i "neprijateljske". nikad nisam bio siguran da li je to jedna vrsta egoistične egzibicije ili je stvarno naša slika i naša prilika.

Sada si napisao nešto za mene ( savjet ) prvi put sam dobio takvo nešto i prvi put ozbiljno shvatio.
Ne znam što u toj tvojoj sugestiji igra mogućnost, znači mogućnost mojih laži ( ne lažem ali laž ne bi mijenjala tvoje opise ) i imam u džepu stalno hitnu pomoć; tvoje preporuke i tvoj opis kako poboljšati vlastiti zdravstvenu sliku
. Gdje sam možda griješio?!
Vjerovao sam puno prirodi i našoj suradnji. Nakon operacije sam provodio dane i dane u zdravoj prirodi i primao ono što mi davala. To nije bila svjesna ni meditativna radnja, to je sve bilo spontano. Sačuvao sam život ali zdravlje se ipak pogoršavalo i to zbog uvjeta disanja ( na kanilu , bez filtera, bez zaštite- parodoksalno je da sam smio jesti bez problema janjetinu , ali bilo mi je zabranjena nazočnost kod pečenju janjca-znači kanila je stvara nepoznate probleme i neproučene probleme jer je malo pacijenata dugo bilo živih na kojima bi se radili stručni pokusi ).
Jedan mi je internista rekao da je tvoja projekcijamog zdravlja nešto najbolje za mene što je pročitao i to je bio povod ovom pisanju.

Svake ću ti se godine javljati. Nadam se u dobrom i sve boljem stanju.

Hvala."

Pat, nick koji je obrisan s iskre nekoliko puta, ali ne znam da li je i dalje tu pod nekim drugim - sadistički se iživljavala nad njim

28.08.2019. u 10:42

:(

Provela sam jučerašnje veče u čitanju Medinog bloga u želji da isto tako poštujem da Medina slika ostane tu bar jučerašnji dan ..no nije uspjelo.Dragi Medo i ja smo imali neki odnos do trenutka dok kao i neke druge nije "zamolio"da mu se više ne obraćam i ja to uvijek uvažavam.Imam tetka koji nosi kanilu godinama i na pamet mi ne bi palo da se time sprdam i tko god da je u pitanju..nije u redu i meni je prestrašno.Nikada nisam saznala što ga je ponukalo na to da mi tako napiše ali....on je valjda znao razlog i to je dovoljno.Jako mi je žao što je tako završilo no.....čitajući njegov blog...shvatila sam da je vrlo često pišući o smrti nekako...živio neki paralelan život naravno u nadi da se to neće tako skoro dogoditi.
Neka tamo gdje je otišao bude onako kako si želi.....neka nema boli i neka diše punim plućima...mislim da mu je to najviše trebalo.
Vidimo se Medo u nekom boljem vremenu za sve nas:-))))*

Ne znamo koliko je komu ostalo vremena, možda je ovo moj posljednji komentar. Ili bilo čiji. Ne znam koliko ste vi bliskih ljudi izgubili, ja sam skoro sve bližnje starije od mene. Svi smo mi konačni. Svaki trenutak može biti zadnji s dotičnim. Još nedavno sam njegovala bolesnika koji je bio nesnosan. A kako svaka priča ima dvije strane, tako i ova. Je li onaj kojemu je zadnja ura baš treba biti zločest? Ok, lijepo je imati razumijevanja ako ga rijetko vidiš, ali ako si s njim od jutra do sutra, nije lako. Imaju li pravo "bolesni" ljudi biti zločesti prema "zdravima"? A zapravo ne znamo tko je prvi na redu.

Još davne 1986 osvijestila sam da je svaki trenutak možda posljednji. I od tada ne govorim ljudima ono što im ne bih rekla da znam da nam je to zadnje. Da ih sutra ne bude. Ili mene. Tako i s Medom. Sve što sam mu rekla, bilo je tada tako i ostajem pri tomu. Isto to bih mu rekla i uživo da smo se vidjeli.

Ete, zato ne razumijem tvoju reakciju, no vjerujem da se iz ove situacije može nešto naučiti. Život ide dalje.

Koliko sam ga ja iz pisanja ovdje znao, dobivao je...al je i davao.
Kao svi mi...manje vise.
Pustimo sad sve to...pamtimo dobre trenutke.

Zahvalna sam da je postojao Medo na blogu, zahvalna sam za to vrijeme i za vas sve ostale, svatko oboji nekom bojom ovo mjesto. Sretna sam što sam tu bila u to vrijeme.

Meija jučer i danas mrzi sve nas koji smo bili bezobrazni prema Medi. A da netko od nas danas ode? Znači, ništa se nije naučilo.

Drugim riječima, ako si danas bezobrazan prema meni, budi to onako, iz srca, a ne da sutra tuliš za mnom i da ti je kao žao. I kad odem, reci isto što si mi govorio kad sam bila tu.

Kolekcija trenutaka

Jana , fantastičan naslov. Volio bih da mi je netko zadao temu pod tim naslovom. Alaj bi se raspisao. Ma. super je. Pogledaj kako se širi: "kolekcija i korekcija trenutaka". S korekcijom se dobiva ubrzanje...piši što prije jer će ti zbrisatu i iz kolekcije zbog inercije. Bravo...

Autor: MedoDebeli

hvala Medo.......sad znam što si mi/nam htio reći

coco, imaš pravo na svoj stav, i to tibnitko ne može uskratiti. Nisu sve tuge iste. Medo je jedan poseban čovjek bio,i moj košmar emocija je na strani tuge,zato što smo imali period dobrog odnosa, koji se pokvario naknadno zbog međusobnog nerazumijevanja. Naravno da mi je žao u dubini duše i to nije ništa "tobože" u slučaju Mede. Vjerojatno ne bih osjetio ništa slično u slučaju da odu iz ovog svijeta ljudi koji me razapinju po blogu na najprimitivnije i podle načine, a sa njima nikad nisam ni imao makar neku pozitivnu fazu. Antipatije ove vrste su obostrane, i takvi ljudi ne postoje za mene.
Ne treba ništa generalizirati. Postoje odlasci koji bole. Jest, ovo je samo blog, i za mene su svi nickovi virtualni, što ne znači da ne postoji emocionalna razina bliska onoj koja je vezana za realne ljude iz realnog okruženja. Stvar mozga i obrazaca. Sve je privid, ali za pojedinca ništa manje stvaran zato.

Kokoš, ovdje ima ljudi koji su mi simpa, malo ih je, ima i onih koji su nužno zlo dijeljenja istog prostora
Da neki odu, jednako bi mi bilo žao kao za susjedima s kojima sam bila na dobar da, kako ste, u ritualom pozdravljanju. Žao jer mogli su još koju godinu potegnuti.
Samo to i ništa više
Jbg.

vrlo lijepo je to rekao , jano:) hvala što si ovo stavila.

I licemjerno bi bilo da napišem da bih za svima ovdje bila tužna, da bi mi falili jer ne bi
Jednako kao kaj mi je gadljikavo "volim sve ljude" jer ne volim, jer naše/moje emocije nisu za bacanje hamperom nekima pod noge

E moj ete.
Znaš i sam da te cijenim kao blogera.
Ti i Medo ste u neku ruku bili slični.
Obojica ste znali burno i neugodno
reagirati,prema drugima,nekad opravdano,nekad ne.
Upravo zato se sad kaješ .Nije bitno kakvo je Medino
zdravlje bilo kad ste se svađali.Bitno je preko čega ste
obojica spremni preći,što vam je bitno,a što ne.Što vam
je opravdan razlog za svađu,a što ne.Ja sam išao u
jednu krajnost da sve opraštam i zbog toga se ni sad ne
kajem,jer opraštam od srca.Vi ste išli u drugu krajnost
da ništa ne opraštate.Moj ti je savjet za ubuduće,prvo
razmisli što ti je zaista važno,pa onda reaguj.

hvala tape:) Potpuno si u pravu ssa svojim savjetom. Da, govoriš istinu što se tiče tvojeg opraštanja, i imaš moj duboki respekt.Nažalost, nisam takav, jer na ponižavanje reagiram. Ne toliko zbog tih ljudi, već postojesjećanje u obliku emocionalne energije na situacije ponižavanja koje sam imao u životu, a koje nisu isparile. Narvno da ti nepoznati ljudi sa bloga nisu direktno krivi za demone koje nosim u sebi:)
Drag si ti meni oduvijek bio, nikad mi nisi rekao ružnu riječ, a nisam ni ja tebi, zar ne?
Kako to?

Možda grešim,ja se ne pokušavam predstaviti
pametnijim ili glupljim nego što jesam (puno toga neznam)
i samim tim te ne izazivam.Mislim da mi zbog
toga nikad ništa ružno nisi rekao.Kada bih bio drugačiji
vjerovatno bi se zakačili zbog nečeg.

hvala na iskrenosti:) Razmislit ću o tome što sirekao:)
Istina je da ne volim blefere itu si u pravo, a pogotovo dociranja s visoka. Ako si takav dojam stekao o meni usudio bih se reći da ja sebe tako ne vidim. Ne pravim se da znam nešto što ne znam i da znam više od onoga što znam. Slažem se jedino d je možda potrebno poraditi na izričaju koji nikoga neće povrijediti. Ali ljudi su različiiti, i bezbroj puta sam se uvjerio da su neki "uhvatili" nešto što nisam emitirao.To vidim i kod drugih , ne samo u svojim komunikacijama .
"Baba šumom, kola drumom" sindrom.
Tekst je nezahvalni medij u odnosu na komunikaciju uživo, gdje osim izgovorene riječi, intonacije, boje glasa, jačine ititd imamo i geste, grimase, čitav dijapazon neverbalnih oblika komunikacije kojima se poruka obogaćuje i stvara poruku manje nejasnom i jednoznačnijom (u principu, ako je kongruentno. Makar imamo i "double bind2 komunikaciju, ali to nije tema niti važno za ovo što sam htio reći.
Hvala ti Tape, i ne podcjenjuj sebe. Imaš ti itekako puno znanja, i povrh svega si duboko etična osoba.

Ne ne vidiš sebe pametnijim nego što jesi.
Međutim kad neko ironično napiše tj pripiše
ti neku titulu ti to ne negiraš već naprotiv ti
je polušaljivo prisvojiš i onda drugi to prihvate
za zbilju i tu nastanu problemi.

koju titulu, to kaj sam napisao negdje da imam osam doktorata? Kakav bi problem iz toga mogao nastati?
Doista osoba koja to shvati ozbiljno ima ozbiljni manjak inteligencije,što drugo da kažem?

Vidim da si shvatio,samo shvati i to da neki to shvataju
tvojim hvalisanjem lažnim diplomama.Toliko od mene.
Idem sada obaviti nešto za prijateljicu pa na ulični šah.
Pozdrav i živio ti još dugo.

hvala ti:)I ti živio dugo i kvalitetno, koliko se može, , dragi tape:)
Sretno na šahu:)
I ja volim šah, još do prije pet godina sam visio u šahovskom klubu podosta večeri u mjesecu. Nekako me to pustilo.
Ali vratit ću se ja, kad tad.:)