vrsta bloga: prosipanje tuđih mudrosti koje imaju osnove u spoznatom:P

"Svatko može postati gnjevan- to je lako.
Ali, biti gnjevan na pravu osobu, u pravoj mjeri,
u pravo vrijeme, s pravom svrhom
i na pravi način: to nije lako."
(Aristotel: "Nikomahova etika")

Weblog je vrt. vrt frustracija , očekivanja, želja, nagomilanih mržnji, ali i ljepote, dobrog osjećaja, dobronamjernosti ljudi koji su u osnovi pozitivni. Zbog ovih potonjih blog mi je naravno ugodno mjesto u kojem bih želio biti.
Neki blogeri prosipaju svakodnevno svoj gnoj. Neki su gnojevi korisni, pogotovo kad nailaze na razumijevanje i moguću prispodobu na vlastiti život. Neki su gnojevi toksični i ne služe nkome i ničemu, osim pumpanju vlastite taštine gnojoprosipača.
I dalje su moji smješkići rezervirani za one kod kojih vidim da su prerasli taj nivo.
Često dok sjedim u parku buljim u prazan prostor između drveća.
prevruće mi za trkeljanje, čekam slovkovu kišu i grmljavinu, pa možda bude i koji bljesak, dobro bi došao.
Grlim sve ljude koji su iskreno usmjereni na "win win" komunikaciju, pa i odnos općenito.
Lijepi pozz dragima, a nedragima niš:P

17.08.2020. u 11:45   |   Editirano: 17.08.2020. u 11:46   |   Dodaj komentar

I ja tebe lolim....grl....grl:-))**

Autor: arapo   |   17.08.2020. u 12:34   |   opcije


Potpuno si u pravu... a onda si postavim pitanje : Zasto se uopce zamarati sa tim- kome je sto weblog?
Ono, imam sasvim dovoljno za misliti i bez toga... boze, vidi se da sam ostarila , sve manje me briga za bilo sto.. :)))))

Autor: Oci-Boje-Duge   |   17.08.2020. u 12:47   |   opcije


Blog je život, realnost, kakvih nas sve ima. ništa nije čudno, što je neki vaki,a neki onaki. baš ta raznolikost je stvorila obilje svega u prirodi. i na blogu. bilo bi lijepo da smo svi pristojni, lijepi i dobri, (kao ja.) ali i ne zanimljivo, dosadno.

Autor: habucibe   |   17.08.2020. u 12:56   |   opcije


arapo draga, ti si jedna mila dobrica i nikad loše od tebe nikad ovdje nije bilo. Naravno da si u "top ten" onih koje ću zagrliti. Svako ti dobro:)*

Autor: eteerniis   |   17.08.2020. u 16:22   |   opcije


@okeko i ti si potpuno u pravu. Slažem se da bi tako moglo biti. Mene "toksični gnoj" malo štrecne jednostavno zato jer me prebaci u mod gdje sam se sa "toksičnim gnojevima" te vrste morao nositi kako god znam i umijem, u tzv "realnom životu". Otud moje povremeno popižđivanje, da se tako izrazim. Mrzim nasije, bilo koje vrste, a pogotovo bolesno narcisoidno zlostavljanje bez granica.Blogeri, naravno, nemaju niš s tim, i svi su demoni u meni:)
Tebi svako dobro:)

Autor: eteerniis   |   17.08.2020. u 16:26   |   opcije


@habi,slažem se da bi "bilo dosadno" da smo svi isti.U različitosti i jest ljepota. Ono što ne mogu podržati je toksicitet ljudske psihe. Ti si meni ok. Nisi toksičan. Prije svega si izvanserijski duhovit i kreativan , a čak i kad pretjeraš u svojoj satiri, nisi zao.

Autor: eteerniis   |   17.08.2020. u 16:31   |   opcije


namaste
baš se našla rakrinkana u naslovu
kad god nešto spoznam......ovaj mi Faust krene recitirat i uvijek me nadglasa....

Proučio sam mudroslovlje

I liječništvo, pa još i pravo,

K tom na žalost i bogoslovlje,

I sve sam s marom proučavo.

A jadna ostadoh budala

Što zna koliko je i znala.

Magistar, pa i doktor čak sam ja,

I već dobrih deset godina

Što dolje-gore, amo-tamo

Sve đlake za nos vuečm samo —

I vidim, ništa ne možemo znati!

O, kako srce od toga mi pati!

Doduše umniji sam od tih luda ja,

Od doktora, magistara, pisara, popova;

I ne more me sumnje, skrupule,

Nit plaše đavli, muke paklene —

Al zbog tog radost iščezla mi sva.

Da išta pravo znam, ne tvrdim ja,

Nit učitelj da valjan mogu biti,

Obratiti taj svijet i popraviti.

Nit imam blaga, novca prokletog,

Nit slave a ni časti svijeta tog:

Ovako ne bi živjelo ni pseto!

Stog magiji sav predadoh se, eto,

Ne bi l kroz Duha usta i moć

Do koje tajne mogo doć,

Da znojeći se više ne moram

Govorit ono što ne znam ni sam,

Da spoznam kakova je sila to

Što svijet u jezgri drži zajedno,

Da djelovanja snagu zrem i sjeme

I zbacim pustih riječi breme.

O mjeseče, da barem zadnji put

Moj jad i muku gledaš, sjajno žut,

Jer mnogu već sam ponoć za tim stolom

Dočeko budan, mučen bolom:

Tu često ponad knjiga lik se tvoj

Ukazo meni, sjetni druže moj!

Ah! da mi je po visovima stupat,

U tvome svjetlu da se mogu kupat,

I s duhovima lebdjet oko spilja,

Po livadama lutati bez cilja,

Da odbacim sveg pustog znanja dim

I rosom tvojom miven ozdravim!

Autor: janardana   |   17.08.2020. u 18:31   |   opcije


Jana )**... neimam drugih komentara

Autor: BugaVuga   |   17.08.2020. u 18:56   |   opcije


ete, da ti ovdje samo zahvalim na onom danas popodne kod one lude babe. :*

jana- ovo mi je jako lijepo :*

Autor: BrkataZmija   |   17.08.2020. u 19:46   |   opcije


Dodaj komentar