vrsta bloga: prosipanje tuđih mudrosti koje imaju osnove u spoznatom:P
"Svatko može postati gnjevan- to je lako.
Ali, biti gnjevan na pravu osobu, u pravoj mjeri,
u pravo vrijeme, s pravom svrhom
i na pravi način: to nije lako."
(Aristotel: "Nikomahova etika")
Weblog je vrt. vrt frustracija , očekivanja, želja, nagomilanih mržnji, ali i ljepote, dobrog osjećaja, dobronamjernosti ljudi koji su u osnovi pozitivni. Zbog ovih potonjih blog mi je naravno ugodno mjesto u kojem bih želio biti.
Neki blogeri prosipaju svakodnevno svoj gnoj. Neki su gnojevi korisni, pogotovo kad nailaze na razumijevanje i moguću prispodobu na vlastiti život. Neki su gnojevi toksični i ne služe nkome i ničemu, osim pumpanju vlastite taštine gnojoprosipača.
I dalje su moji smješkići rezervirani za one kod kojih vidim da su prerasli taj nivo.
Često dok sjedim u parku buljim u prazan prostor između drveća.
prevruće mi za trkeljanje, čekam slovkovu kišu i grmljavinu, pa možda bude i koji bljesak, dobro bi došao.
Grlim sve ljude koji su iskreno usmjereni na "win win" komunikaciju, pa i odnos općenito.
Lijepi pozz dragima, a nedragima niš:P
17.08.2020. u 11:45 | Editirano: 17.08.2020. u 11:46 | Dodaj komentar
I ja tebe lolim....grl....grl:-))**
Autor: arapo | 17.08.2020. u 12:34 | opcije
Potpuno si u pravu... a onda si postavim pitanje : Zasto se uopce zamarati sa tim- kome je sto weblog?
Ono, imam sasvim dovoljno za misliti i bez toga... boze, vidi se da sam ostarila , sve manje me briga za bilo sto.. :)))))
Autor: Oci-Boje-Duge | 17.08.2020. u 12:47 | opcije
Blog je život, realnost, kakvih nas sve ima. ništa nije čudno, što je neki vaki,a neki onaki. baš ta raznolikost je stvorila obilje svega u prirodi. i na blogu. bilo bi lijepo da smo svi pristojni, lijepi i dobri, (kao ja.) ali i ne zanimljivo, dosadno.
Autor: habucibe | 17.08.2020. u 12:56 | opcije
arapo draga, ti si jedna mila dobrica i nikad loše od tebe nikad ovdje nije bilo. Naravno da si u "top ten" onih koje ću zagrliti. Svako ti dobro:)*
Autor: eteerniis | 17.08.2020. u 16:22 | opcije
@okeko i ti si potpuno u pravu. Slažem se da bi tako moglo biti. Mene "toksični gnoj" malo štrecne jednostavno zato jer me prebaci u mod gdje sam se sa "toksičnim gnojevima" te vrste morao nositi kako god znam i umijem, u tzv "realnom životu". Otud moje povremeno popižđivanje, da se tako izrazim. Mrzim nasije, bilo koje vrste, a pogotovo bolesno narcisoidno zlostavljanje bez granica.Blogeri, naravno, nemaju niš s tim, i svi su demoni u meni:)
Tebi svako dobro:)
Autor: eteerniis | 17.08.2020. u 16:26 | opcije
@habi,slažem se da bi "bilo dosadno" da smo svi isti.U različitosti i jest ljepota. Ono što ne mogu podržati je toksicitet ljudske psihe. Ti si meni ok. Nisi toksičan. Prije svega si izvanserijski duhovit i kreativan , a čak i kad pretjeraš u svojoj satiri, nisi zao.
Autor: eteerniis | 17.08.2020. u 16:31 | opcije
namaste
baš se našla rakrinkana u naslovu
kad god nešto spoznam......ovaj mi Faust krene recitirat i uvijek me nadglasa....
Proučio sam mudroslovlje
I liječništvo, pa još i pravo,
K tom na žalost i bogoslovlje,
I sve sam s marom proučavo.
A jadna ostadoh budala
Što zna koliko je i znala.
Magistar, pa i doktor čak sam ja,
I već dobrih deset godina
Što dolje-gore, amo-tamo
Sve đlake za nos vuečm samo —
I vidim, ništa ne možemo znati!
O, kako srce od toga mi pati!
Doduše umniji sam od tih luda ja,
Od doktora, magistara, pisara, popova;
I ne more me sumnje, skrupule,
Nit plaše đavli, muke paklene —
Al zbog tog radost iščezla mi sva.
Da išta pravo znam, ne tvrdim ja,
Nit učitelj da valjan mogu biti,
Obratiti taj svijet i popraviti.
Nit imam blaga, novca prokletog,
Nit slave a ni časti svijeta tog:
Ovako ne bi živjelo ni pseto!
Stog magiji sav predadoh se, eto,
Ne bi l kroz Duha usta i moć
Do koje tajne mogo doć,
Da znojeći se više ne moram
Govorit ono što ne znam ni sam,
Da spoznam kakova je sila to
Što svijet u jezgri drži zajedno,
Da djelovanja snagu zrem i sjeme
I zbacim pustih riječi breme.
O mjeseče, da barem zadnji put
Moj jad i muku gledaš, sjajno žut,
Jer mnogu već sam ponoć za tim stolom
Dočeko budan, mučen bolom:
Tu često ponad knjiga lik se tvoj
Ukazo meni, sjetni druže moj!
Ah! da mi je po visovima stupat,
U tvome svjetlu da se mogu kupat,
I s duhovima lebdjet oko spilja,
Po livadama lutati bez cilja,
Da odbacim sveg pustog znanja dim
I rosom tvojom miven ozdravim!
Autor: janardana | 17.08.2020. u 18:31 | opcije
Jana )**... neimam drugih komentara
Autor: BugaVuga | 17.08.2020. u 18:56 | opcije
ete, da ti ovdje samo zahvalim na onom danas popodne kod one lude babe. :*
jana- ovo mi je jako lijepo :*
Autor: BrkataZmija | 17.08.2020. u 19:46 | opcije