Zapisi jednog zavodnika

Kad se u mom pogledu nasmješi ptica ,
pa s mirisom trešnje posjeti visinu jablana
i obavije letom cijeli svijet ,
više ne tražim obrise tvog tijela ,
jer opijen travnjem osjećam ,
kako vriješ na mojim usnama
i u poljupcima vjetra ,
prepoznajem dolazak tvojih prstiju sa svibnjem .
Pod vrelinom njihovih dodira ,
otvaram sve proplanke u sebi
i postajem lipanjski val ,
rascvjetan u rijeci osjećaja ,
pa s njim , na obale tvojih grudi pristajem
i svom silinom ,
dubinu nježnog toka prostirem ,
kupam tvoja bedra i nebom svoje kože polažem .
U svakoj srpanjskoj zvijezdi ,
koja osmjehom treperi tvojim stasom ,
snom suncokreta započinjem kolovoz
i sa zlatnom bojom rujna
mekim stomakom plešem ,
a svojim drhtajima , cijelom tvojom ravnicom sjedam
i mjesečinom , pletem niti u zagrljaje
i sočne plodove požude slažem .
S godinom trešnje ,
ja u tebi , sve jače dozrelu dunju grlim
i beskrajnim grozdovima ispijam listopad ,
njišem svojim bokovima i tiho , u studeni nosim .
Izvijam dlanove i u dukatima oko tvoga vrata sebe nižem ,
u mirne drvorede breza i sjajnom bjelinom prosinca oblačim .Uvodim te u prvo siječanjsko svitanje
i sa kristalima pahulja strasno ljubim ,
plamtim iskrom veljače na tvojim obrazima
i sakupljam snagu ožujka ,
da s prvim poljupcem proljeća ,
u godinu trešnje sa mnom ponovno uđeš .

Brzo,ali i sadržajno proživljena čitava godina...:-)))
Ipak...svibanjske ruže su najljepše...

Dok pleses prstima po mojoj kozi , cutim tocnost tvojih pokreta ,
uzdasima prolazis bisernim visoravnima mojih mekih obrisa
i sa kapima socnog voca , vrhovima jezika vreli dah polazes ,
zavodis me mjesecinom i nastojis svaki moj drhtaj u sebe uvuci .