Ne zelim pricati o smislu

kak cu promijenit taj filing ako svaki put nestanes kad te o tom pitam... aj nemoj ic, neg mi pomozi, aj pliz. onda te, tako te osjetim, zivu.
(i zaista, ne umanjujem vrijednost ovoga tu, samo sam nesiguran.)
 

bemu mifa pepel...pa kaj jos nije to rijeseno??...:-)

heh, jebtese smijuljci, evo onda cu sam rjesavat, pa ak ima tko kaj rec, nek upadne, inkriminirani tekst gdje se gubi veza glasi ovako: (ne velim da ne gradimo odnos, samo hocu reci da to kako se odnosim, se ocito ne odnosim samo prema njoj, zar ne, imam na umu, ili barem u osjecaju, da ne pricam njoj kao njoj, nego 'njima', zar ne?)

odvedi ti nju na Risnjak, pa pod bukvu, i onda rasprava:)

dakle, pretpostavka prilicno utemeljena je da se time gubi osjecaj vaznosti svega sto je ulozeno u taj odnos. tvrdim i osjecam, itekako, da je to krivo, ne gubi se vaznost. no, taj odnos nije zaista odnos dvoje ljudi, iako pricam s njom, pricam i hvatam i tudje upadice itekako, njenom i ne njenom voljom... tako ja to vidim. e sad, sto ostaje od odnosa dvoje ljude u takvom gledanju na odnos koji je odnos covjeka i misli drugih iz kojih mora pokusavati iscitavati _njene_ misli? puno pretpostavki ostaje koje mnoge mogu biti neutemeljene...

pepel, nist od piskaranja...glasna-tiha misao face to face...thats it!! i nikako drugovacije...:-))

daki, hm, o tome ne znam pricati zaista... :(

nije lala. glasna tiha misao f2f nije ostvariva bez tipkajuceg kontakta bas zbog toga sto ocekuje ovakvu reakciju, i to ju (tako si ja brijem, jelte) kao i mene moze ciniti nesigurnim... :(

pepel, pretpostavke su majke svih zaheba...i zato...znas vec...:-))

pepe, mislim da kompliciraš..

koja gomila korisnih savjeta.

tocno daki. nije point u tome da je to namjera. nego je priznanje da takva vrst nesigurnosti postoji. ipak nije bez razloga zasto smo jos daleko. red bi bio to rijesiti. uans and for all... (pa sad da vidimo dalje:...)

pepel, otkaci bjegove...

blazh ti si fakat tocno rekao. al sad, di smo tu smo... sad je kasno, kao sto je bilo i za pretpostavit da se bez opetovanog postavljanja tog pitanja nece znati ni ovaj put... hmda. valjda mi nije trebalo, al kako rekoh, sta je, tu je.

problem je nedostatak povratne komunikacije kad se o ovome prica. razumijes, kad se osjeti ta vrst nesigurnosti, onda neki pobjegnu. imaju osjecaj da je sve oshlo kvragu, a zapravo ja to vidim kao mogucnost rjesenja, fakin shit. znamo sto zelimo, da vjerujem, samo to treba rijesiti, a ne presutiti. bas to lala, bas to da je pretpostavka majka svih zajeba, da. znam da imam pretpostavke i znam da me cine nesigurnim, i nemrem tu prek toga sam tak ocito... e sad idemo dalje vidit jos...

hmda. no kako rekoh, zapravo nije pitanje cinjenice postojanja odnosa, ili ne, i kakav je to zaista odnos, zapravo uopce nije to pitanje. sad vidim. ne, pitanje je koliko zbog bas te cinjenice da komuniciram s publikom a ne osobom imam vlastitih pretpostavki koje stvaraju nesigurnost u stvarnom odnosu s doticnom osobom. pogotovo kad takav osjecaj nesigurnosti ista katkad podrzava u sturoj stvarnoj komunikaciji.

ma znas kaj pepel, bjezis i to je fakt!!... bjezis u nesigurnost, a kakti sam eksperimentiras...i to zbog ljudske bojazni da ne ispadne onak kak bi htio... znam to jako dobro i frisko..., ali vjeruj, kad-tad dodjes pred biti il ne biti, jer ti takve igre postanu fajn naporne, iscrpljujuce, tuzne, besmislene...

e sad, kako ja to vidim, problem je dakel 'zahtijeva za sigurnost'. ona se treba osjetit sigurno u mojim osjecajima tocnije mojoj sigurnosti u nju. a ja trazim od nje da mi ona da dokaze i razloge kako bih mogao imati tu sigurnost u nju... svatko valjda ima u svom gledistu neko dobru osnovu za podrzati taj svoj stav. ajd sad da to probam pogledat s obje strane:

putnice, dragi putnice, tesko mi je gledati te takvog, na neki nacin ispacenog, u preispitavanju svojih misli i pogadjanju njenih... prepusti se... pusti nek tece... ne razmisljaj, poleti, pokazi... samo silnom zeljom ne postizemo nista... odbaci tmurne misli, misli osmjehom i iskricama u ocima... jednostavno pokazi ljubav... pusa ti ;*

pepel, ne radi se o znanstvenom eksperimentu...:pp

lala mislish da je tako? bijeg u svoju nesigurnost? hm, hajd idem sad o tome razmislit... zanimljivo zvuci. hoces reci da to nije nesto sto se treba (nije trebalo?) drugacije rjesavat nego rec da je to bijeg u vlastitu nesigurnost? okej, ako nista drugo, sad sam to cuo, a dosad nisam imao osvijesteno... eto, nist nije uzalud, hehe, hajd nek si mi rekla ti. :)) /da mislim da ima ful smisla, (a opet, mozda i nakraju kad iscrpim analiziranje bi mozda doso do neceg?) zasto se dakle bjezi u nesigurnost, ako to shvatim kao nesto cime se onemogucavam ostvarenju onog sto zelim? odgovornosti radi, tocnije, straha od iste? hm, da mozda imas pravo?

i k vragu!! cemu monolozi..., pa oni ne vode nikud!!...:pp

pepel, u takovim djelima nist bez rizika: os' probat il nes'...banglades..., pa kako god zavrsi bogatiji si za iskustvo jedno...:-))

a mozda je zapravo to upravo ono sto znam da ce takvo pitanje provocirati bijeg, a ne zelim da moram presutiti stvari. a trebam, ocito katkad?

fak, da, zasigurno je to. fak, da, zaista zasigurno je to jedna dobra promjena u odnosu koja bi donijela sasvim lijep svijt oko nas. na primjer, nesto poput: ne radit bas nuzno ono kaj znas da druge provocira i zalosti. a naravno da sam mogao znati da se nece o tom pricati... no, mozda i kriva procjena, nepoznavanje... zelja da se dobije i taj djelic sigurnosti. vjerojatno preuranjena. uh, a monolozi, pa kaj ces, i to je dobar nacin za utopit neku ljutnju kaj nemres prek nekih stvari. ocito nemrem. ak ne mogu pricat bez straha da ce nestat, da izgleda da to i provociram? fak. uh.

ja mislim da je dobro osvijestiti sve kaj nam se dogadja, ali ici u analizu onoga kaj se nekom drugom dogadja, bez njega samoga, to je faking zaheb... btw, osvjescivanje i analize bilo kojim monoloskim putem bez stvarnog pokusaja kompletnog djelovanja su nist koristi, iliti cista statika...:-))

a mozda je point taj sto znam da cu kad-tad morat to pitati, to cemo morati pricati... i zato i pitam. jer sam svjestan da ima golema kolicina pretpostavki. to je ono sto znam, i ne mogu to presutiti.... a to sto osjecam, osjecam enivej. ipak, ako zelim neki odnos s povjerenjem, osim toga sto osjecamo, trebam imati mir i u tome sto i kako, te na temelju cega mislimo jedno o drugom. stvaramo slike. ako o tome ne mogu pricati, sam osjecaj nikad necemo moci pokazati?!

ma lako onima koji ne sudjeluju trkeljati o onome sto je nekome jako bitno i u cemu se taj netko trenutno nalazi..., ali nije besmisleno verbalizirati... samo, verbalizacija je tek pocetni korak na putu ostvarenja..., a na taj korak se ipak u svakome slucaju mora odluciti sam onaj koji krece i to samo po svome vlastitome nahodjenju...:-))

ne in reality... nego pricanje kao takvo. tipkanje, bilokakvo. ne gubim. zelim moci pricati o tome da je to sto osjecam moguce dijelom i posljedica iluzija, iako sam dakako poprilicno uvjeren da nije. ali ne samo to, nego odnos nije odnos dvoje ljudi ako je u njega ukljuceno njih vise, zar ne????

lala mislis da nisam probao?

pepel, ja to ne znam... kao sto ne znam jesi li na konkretan nacin probao..., jer monoloska verbalizacija kao i ona dijaloska, ali ne s doticnom upetljanom osobom,...je samo preduvjet za probati...:-))

doticna kako rekosmo redovito bjezi kad ju pitam o tome :(((

e sorry onda pepel...doticna ocito ima neki razlog zasto bjezi koji nije osvijestila sama..., a ti joj nikako tu ne mozes pomoci, jer bjezi...s bilo kojim razlikom koji je btw samo izlika..., ona jednostavno bjezi...(meni je takva komunikativna blokada, ta nedostupnost i nedostiznost pod raznoimenim izlikama, nesto najgore kaj mi se u zadnje vrijeme dogodilo):-((

suvisni? ne, tu ste od pocetka, pa je red i da ostanete do kraja... pa pitao sam ju kakav to odnos uistinu jest, ako je komunikacija koju vodimo obiljezena cinjenicom (pa makar i podsvjesno poznatom) da komuniciram s publikom a ne s jednom njom. prepoznavanje njenih misli je zgodna stvar i na to se mozemo oslanjati neko vrijeme, dok smo si bacali mrvice sa znacenjem, ali je fora koju valja rijesiti zasto je izabrala takav nacin u kojem ne mozemo imati 'odnos' kako bi poslije bila silno razaloscena cinjenicom da ja odnos uistinu teko mogu reci da je odnos 'nas dvoje'... ?! to ja ne shvacam kao svoj bijeg u nesigurnost, vec kao zelju za otvorenoscu. prenapadnu valjda kao i uvijek do sad, pred kakvom se povlaci... :(((

nije 'teko' vec '...teSko mogu reci...'

pitam pitam... susret. mislim. ali kako, ako zna da cu to htjeti pitati, kako da me sretne?