hodam kroz zidove

krenem ja na simpozij fudbalera i mafije u fudbalu..obućem isfucani, masni, kockasti dres, dres pravoga rvata, uzmem jedan pan, ignorišući lošu žuju i karlovačko i zviždeći pjesmicu, beži, Jankec, beži Jankec, cug ti bu pobegel, trčim..inaće ja brže trčim, nego što se ovi voze sa autima po gradu. putem sam sreo čovika di leži na cesti. a cesta je mogla biti široka nekih 7 metara i 56 santima, sa asfaltom u dva sloja, s time da je prvi sloj bio dolje, a drugi sloj gore.. ne pitajte me zašto je to tako, nisam ja asfaltirao cestu.. čouk, a zakaj ležiš na cesti, zakaj ne trčiš vako kao ja..? vidim ja čovac grglja, teško diše, krvav je, kako da mu pomognem..hejjj čovječe, zar ti je loše, teško i isprekidano dišeš, jel oš da dišem za tebe..? može dragi gospodine, bio bih ti zahvalan.. i disao sam ja za čovika nekih 15 minuta i 37 sek. posli mi dosadilo i kažem mu, ajde čoveče, (nazovimo ga Franjo) sad ti malo diši, ja više ne mogu..a ovaj ni da se makne, umrtvio se, poplavio i ni da mi kaže fala, što sam diso za njega 15 minuta i 37 sekundi..steram ga u kurac, šutnem nogom u jaja, pokupim sitniš iz đepova, jednu ne pojedenu rum štangicu i nekoliko slićica životinjskog carstva i odem..jebeš ljude, ljudovi su govna, nezahvalna đubrad, pomozi sirotom na svoju sramotu..takvi su svi Franje..uto putem prođe kiseli krastavac i ljuta paprićica, zagrljeni..lipo ih je bilo za vidit..no ja se sjetim da doma nemam nikaj za jesti, skočim i progutam ih..ustvari nemam ni dom, ali kupit ću ga jednog dana, nije dom sve na svijetu..krastavac mi je sjeo, ali ljuta paprićica me uništila..čvalje su mi gorile, lalovku mi ispržila, a guzica pekla ko sam vrag..proklenem svoju proždrljivost, nikad više neću jesti nešto sa ceste, osim kupusa, šljunka, paradajza u tubi i sarme u boji..na drugoj strani ceste primjetim jednog slijepog siromaška kako prosi i skuplja novac u šešir..kako se ja toga nisam sjetio prvi..pa ja znam cijele dane sjedit, i zapomagat, ide mi to, rođen sam za taj poso..uzmem slijepcu novac iz šešira, pa mu se unutra ukakam, a njega otjeram, iš, iš, iš, đubre čoravo, lijeno, radi nekog kurca, ne smiš tu prositi..sjednem na njegovo mjesto i počnem cviliti..sisu, udjelite sisu, ženice drage, siromašku bez sisa, udjelite.. ako ima koja sa kipućom sedmicom, može i sa kipućom peticom, pomagajte..milosrđe je božja zapovjed, tko ne da sisa, a ima, gorjet će u paklu..osim toga, čovjeće, sjeti se da si prah bio i da ćeš se u prah pretvoriti, jebeš onda te tvoje sise u prahu, ženo ne ženo.. hihihi, sad sam skužio vic, koji je netko imao na blogu prije dvije godine, ja bum umrl od smeha...o jebate čuk, kako dobar vic..šta ti kažeš na to, Koko Bille, debile..? više se nitko ne sjeća toga vica, a meni je za razvaliti.??

hahaha genijalno :))))))))

Da imam gebis sad bi mi izletio van od smijeha, Ovak sam se smo upišal u gaće:DDD
Bate, nisi normalan,ha ha ha ha

Zapelo mi za oko ovo da je prvi sloj asfalta dolje, a drugi gore...pa nije ni čudno da su nam ceste pune rupa...ebenti logiku