-

Preko puta dvorišta, kroz vruć ljetni dan, niz izraubani prljavi asfalt prazne ulice, protrčala je Lejlina mama.

Lejla je bila djevojčica s kraja ulice, mali mršavi pas bespolnog izgleda i velikih očiju. Bezbojna. Igrale smo se s njom iz sažaljenja. Možda od straha da ne nestane potpuno i mi budemo odgovorne za to. Lejla je bila sjena svoje majke, a ta žena, koja je bila do tada Lejlina majka, u tom trenutku trčala je niz ulicu, bosonoga, u donjem rublju, duge smeđe kose koja u podivljalim suludim repovima lamata za velikim i teškim bijelim tijelom, nadrealno smještena u užeglo i pusto ljetno poslijepodne jedne sporedne ulice, kad su i fauni utihnuli.
Sjedila sam na stablu jabuke i pravila se nevidljiva. Dječje osmatračnice tada nisu mogle imati biblijsku simboliku.

Da nije bilo jednako zapanjene Andreje pored mene, možda u tu sliku ne bih vjerovala ni danas. Niti bih je prepoznavala svaki put kad bi se odnekud pojavile putene renesansne metrese obješene na zidove. Divlja tamna kosa i bijelo, meko tijelo. Ali uvijek u slici nedostaje žutog od ljetnog sunca i zelenog od krošnje na kojoj sam sjedila i ona zapanjena tišina kroz koju je protrčala. Ništa jezivo tada nije bilo u tome. Dapače, bila je lijepa. Strah od te slike nastao je tek kasnije.

Nismo nikom ispričale. Možda zbog Lejle, koja nam se otada činila još sjenastija. Ili zato što je slika bila na neki način poremećena i neprilična. Ili samo zato što smo je već tada osjećale kao tajnu.

***

E, a proteklo je puno vode od onda.
Kažem to namjerno tako da zvučim staro, jer sad vrlo malo sličim na onu djevojčicu. Samo kad me se gleda pravo u oči, a ja suzbijem nepovjerenje.

Bilo je situacija kad sam je gotovo odala.
Zatajila sam je. Kao i onda kad sam bila derle. Ne znam zašto se ljutim na sebe kad o tom mislim.

I onda kad sam sjedila preko puta onog koji je odlazio.
Promatrala mu ruke (baš u neskladu) i bljedunjavu crvenkastu kapljicu soka koju je razmazivao po stolu. Ništa strašno. Jedan prekid i suhe, grube, hrapave ruke koje raspisuju vlažnost na tamnoj površini stola, umjesto po meni. Kružno, nesvjesno. Onako kako se vole aureole bradavica, samo na krivom mjestu i u krivo vrijeme, mislila sam. Tekućina je izgledala kao sukrvica nakon ugriza u živo meso, moje, i gotovo da sam mogla osjetiti zube umjesto riječi negdje na svom ramenu, uz vrat, ljepljivi jezik niz grudi do hladnog, znojnog trbuha (onakvog kakav imaju zmije kad ih se ulovi i podigne u zrak, mislila sam), bilo je nemoguće vruće i željela sam toliko da je bol bila stvarna. No, ja sam samo mislila, i tada sam pomislila i na nju, koliko je morala biti hrabra i koliko luda tako trčati, a ja samo šutim. I mislim.

Pa onda, na primjer, poslije toga, ono ljeto nakon što je stari umro.
Onda kad su gorjeli borovi uz obalu, a ja sam i opet mislila kako je svejedno i čudila se čemu panika, smiješno, ustvari zgarišta stvaraju novu zemlju, moglo bi biti još i bolje. A sestra mi je rekla da se priberem jer se može poludjeti ako stalno idem u krug i to mi je bilo još smješnije i besmislenije, jer ona priča o meni dok gore borovi, a ja sam na zgarište tako i tako već navikla.
Htjela sam joj ispričati to o ovoj trčećoj da vidi kako ima i gorih stanja od mojeg i njezinog, ali nije mi se učinila dovoljno bliska i onda je došla tuga, vrijeme se kroz sve razvuklo kao dalijevski rastopljeni satovi, pa smo sve kao odrasli ljudi preboljeli, i opet nisam učinila ništa.

Jednom sam je se sjetila dok sam ležala u krevetu pored toplog tijela koje sam, bar sam tako tada mislila, sasvim voljela i uspoređivala koliko su nam velika stopala. I ta stopala su me podsjetila na njezina bosa i mogućnost da se moja zateknu onako u dodiru s asfaltom. Htjela sam upitati tijelo pored sebe budu li, ali bilo je umorno i mirno u zaspalosti, pa sam pomislila kako trebam više spavati noću, a manje misliti o glupostima i ni tada nisam rekla ništa. A kasnije sam to tijelo prestala voljeti i mislila sam, bilo bi glupo tako raditi dramu ni iz čega, kad gotovo da me nije boljelo. Sebično, možda sam mogla podijeliti.

A jednom tu priču čak nisam željela ponoviti niti sebi. Onda kad sam sjedila na podu i razvrstavala odjeću koju su djeca prerasla, a još je mirisala po njima. Pa sam razmišljala koga još volim osim njih, na onaj drugačiji način. I nisam se mogla sjetiti nikog, osim što sam se sjećala ljubavi kao zadaće iz matematike koju nisam napisala još tamo u srednjoj školi, i zbog koje još uvijek u snu markiram sa sata, jer znam da je to nešto što nisam odradila do kraja, neriješen zadatak koji se ponavlja sporadično, a ja još tražim pravo rješenje. I što ako me ono sve manje zanima, i brine me još samo nezavršenost, dok ga puštam da stoji, znak jednakosti u jednadžbi s dvije nepoznanice. I negdje duboko u sebi sam se gadno uplašila da neću nikad.

Zato sam si prešutjela, jer je bilo dobro tako sigurno ne osjećati ništa. Postojala je mogućnost da joj pozavidim.

Ma, ustvari samo hoću reći da zbilja znam zašto je trčala.
Onaj dan prije nego sam sišla sa stabla jabuke i počela previše misliti.

negdje 2012, mislim. nemam baš običaj stare blogove c/p, al neke još imam po arhivama. a kad je danas baš...

danas je zatvorio krug.

sjećam se..

dirljivo ispričana priča.
majstori pera uvijek nam otkriju i ono što nam se šulja u podsvijesti.

A tko je zatovrio krug? znači, ima dalje?

brka je danas napisala tekst. o Lejli. koja je stvarna, kao i njezina mama. koja je zaista tog dana trčala.

kao neka priča tridesetak godina kasnije.

Osjećam kao da sam ja to s tobom na grani, tako si dobro opisala, osjećam to ljetno poslije podne, čak osjećam miris lišća...

zapravo, nevjerojatno.

brkin nastavak je ustvari puno dirljiviji i manje sebičan. i stvarniji.

A di si ti pročitala to kod Brke? ja niš ne vidim

pročitaj brkin blog danas. light blue.

Hvala ti, styx.

Ovako kako si opisala Lejlu, takva je u suštini i danas, upravo, evo na 5 metara od mene.
Pobjegla i ona- nekamo, od suludosti, u suludost.

to je Lejla danas. ista djevojčica iz moje priče. stvarna osoba.

zagrli je. i nek ne sazna za ovo, može biti samo tužnija.

"Titrava, poput sveće slavske,
Senka sa njenim očima".

Samo te oči vidiš. Mogu je zamisliti i kao dijete.
Ona je i sad nekako- dijete.

Jasna stvar. Hoću.
:*

bila je prelijepa djevojka. i pametna. ali fakat uvijek malo čudna.

Mislim da je sve oko nje i prije nje, bilo uvijek prečudno da ona ispadne nečudna.
I zapravo, samo je pobjegla od svega u neku čudnost koja manje boli i plaši.

i pokušajte alkohol gledati kao ulicu u koju je najlakše skrenuti.
nije ulica kriva. niti se u njoj svi jednako snalaze.

Perce, nije alkohol ovdje pojam.
Ovdje je pojam alkoholIZAM.
Tu nema prijepora niti puno interpretacija.
Uopće ne kužim što tu ima za interpretirati van onog što jest.

ja se nisam puno zajebavala s ovom pričom. odrasla je ulicu dalje od mene. ona je tada bila jedino dijete razvedenih roditelja koje smo poznavali, a stara joj je bila onako boemski udarena. nije skrivala svoj život, u provinciji, i to ih je koštalo.
ali i uništavalo malu. jedan od razloga zbog kojih nikad nisam vodila dečke pred svoje klince. doslovno urezan.:)

perce, ti danas uporno braniš alkohol. za prave muškarce. di je frka?:)

alkiholizam sucks

alkoholIZAM je posljedica dubljih oboljenja.
alkohol je veselje koje se koristi pri svim proslavama.

nema tu brani ili ne brani. svima je dostupan

pa to ti je jednostavno. ak puno piješ, i stalno, veseo ili neveseo, alkoholičar si.

vidio sam i tebe nakon par dobrih travarica :)
nemoj da popuješ.

a Leila je tužan primjer kakvih ima na stotine.

pa nije da nikad ne pijem:)) al bome nisam baš redovita

alkoholičar je svatko ko pije. (definicija tarapeuta protiv alkohola).
naslušao se ja njih na liječenju oca. s nekima imao i rasprave.

plus imam očajne mamurluke, pa mi se ne isplati bit 3 dana bolesna za malo veselja.

koliko ti često piješ?

svakodnevno pijem. a napijem se možd jednom u mjesecu i to kad zabrijem na blogu nakon noćne :)

ak mene pitaš, previše. :)

a još mi sumnjivije to što toliko braniš benefite alkohola

popijem rakijicu poslije kave, pivicu prije ručka i vino nakon jela

kažu, čaša vina ili jedna piva ili jedna rakijica. dnevno. je max.

ne sve skupa:)

lakše mi obranit alkohol
nego ljude koji u očaju posegnu za njime

prvo, cijeli dan dihtaš po alkoholu, drugo, alkohol traži sve više jer razviješ ovisnost, a treće, omamaljen si lagano cijeli dan. bzvz:)

zamisli da si omamljena cijeli dan..
a ne teturaš.

(imam i ja nešto obiteljske anamneze s alkoholom, pa zbilja nisam fan. čak bih radije malo zelenog konzumirala da mi nije gnjavaža preskakat ilegalu:))

ali ok, u društvu pijem i ja. pa patim:))

ma ne. nije mi fora bit omamljen stalno. nekako, sve prođe pored tebe. a nije to neki đir.

treba izać i borit se :D

ma patimo svi.
i plivamo da ne potonemo .
sa zelenim sam vrlo racionalan. mala prije čorke. e to me baš imobilizira :)

vikend akcija može ponekad:)

"omamljen stalno" si pretvrdo shvatila. radi se o onom štilu od metle koji onda postane savitljiv :)

znači, perce, cijeli dan cjevčiš pomalo, navečer se nadimiš, i ćorka?

pa kad živiš, mišamu?

evo sad, nakon svega nabrojanog, sjedam na skutač i pičim na šljaku.
omamljen :)

i ti si nježan, pero. kad ne možeš na suho:)

živim kad me neka sirena malo škicne :)

oš ti bacim špek u smeće, isto?:))

(radni mi vikend, nakupilo se svega. a najradije bih s ekipom nekud van na cugu, šta jest - jest)

ma slatkicama dozvolim sve.
baš da mi bace i bormašinu

neii. popizdio bi da ti maknem i demižonku i žižicu i mesine. nema te slatkice koja bi tak nabila cijenu:))

uživaj u slobodi :)

zato i jesam sam tu di jesam.
nisi ti jedina koja bi to :)

a kad poželiš malo rekreacije, znaš već ..
idem sad. čeka me mjesto :)

:D idem radit dalje

raduckam i svako malo se vratim na ovo. priča iz mog doba bambi - bluesa. kad sam postajala svjesna da je prepuštanje ludilima (pa i zaljubljenosti) postalo luksuz. i kad sam se morala naučit zavoljet mašinu.
da nisam, možda bih danas bila Lejla, mislim da je tanka granica.

još nekad žalim što nisam pustila sva ludila koja su me spopadala na slobodu. krala bivšim dečkima zmije, ševila se za dobre aute. cugala, drogirala se, mijenjala frajere na traci ( i ovako mi ih je bilo preko glave:).. bila muza marginalcima. bila marginalac. oživjela punk.
carpe - diem, hakuna matata. brigu na veselje. htjela sam to sve, časna riječ. još bih nekad.
ali negdje sam bluesu stisnula off. ili je samo utihnuo. sad i to unatrag gledam sa znatiželjom, kao da se radi o tuđoj priči.

nisam bila dovoljno hrabra bit luda kao Lejla. možda sam ipak imala bolju mater :)

kratkoročno, šteta za pitona. dugoročno, huh... dobro je. kukavičluk da ikad postanem lik iz priče me spasio. i još nekoliko života pored mene.

hvala svima koji su me strpljivo učili kako izdurat rutinu. sada mislim da je to najzahtjevniji korak koji sam ikad napravila.

jer, ja zbilja nisam strpljiva osoba. :)

raduckam i ja :)

i najstrpljiviji sam upravo kad me nazove poslodavac.
traje to par minuta i onda sam satima smiren :)

pojebe te malo, ha?:)

i mene moja. ali sad sam u milosti nekoj pa to napravi tako da izgleda ko da vodimo ljubav, samo što ja radim, a ona svršava :))

proba on svaki put puno.. al moja ga strpljivost razoruža.
i uplati mi plaću svaki put do osmog u mjesecu.

meni je sex dobar i kad ne svršim

kak izgleda ta strpljivost? gledaš u njega dugo suznim očima?:)

pričamo telefonom i ja samo ono.. da draga :)
naučil sam to u braku

moja šefica je žensko pa voli kad se svađam s njom. kad sam bila tiho, uopće me nije šljivila. dobro da sam i ja to naučila po brakovima:)

kad sam bil friški počel sam i ja sa raspravama )sve je na kameri pa mogu srat)
al skužil sam da njemu fali da nekome dirigira (prozaično).
sad je dovoljno da mu samo dajem za pravo.
lakše onda podnese i ženu koja je ustvari šefica :)
e za nju imam drugu šprehu

flertaš?

mislim da sa šefovima uvijek treba malo flertat. nije to licemjerje, to je survival mode :)

ma ne..
ona pak ima puno empatije i pozna moju familiju.
pričamo o djeci :)

probaj flertat malo. tko zna šta će ispast. (sad nagovaram tebe da kockaš malo jer sam ja kukavica)

da je imalo po mom ukusu, bi ja.
nažalost nema ona to, ali ima zaista puuno svega.
mene ti baš ne baca u trans imetak

evo ti link, znam da to voliš. malo je deprica, al ok je. nema značenje, samo mi u backgroundu.

https://youtu.be/GF43RrFmpb0

pa jesi kad probao bit s imetkom? možd se to da naučit:)) baš se ni ja nisam nešt usrećila

mislim, kad bi mi sad netko dao imetak jer sam mu simpa, ono, ne bih baš odbila:)
maloprije sam dobila pizzu i baš mi bilo zgodno:))


ima još kaj za dobit?

volim poklone. pa se pravim da su džaba:D

negdje sa 75 ću bit spremna nekom sjest na imetak:))

(je, rimuje se s metak, al kad ja budem imala 75, to će bit nevjerojatno za stavit u stih)

sad tražiš link koji ćeš mi poklonit zauzvrat? jesam rekla da su pokloni gnjavaža:))

šef je opet pohotan?:)

zasolili ti joint?:)

surfaš 18 - ?

zzzzzzzzzzzzzz

kad u hrabrosti svog toplog dnevnog boravka odlučim bit lejla:

https://youtu.be/C3LK5ELvZwI

(noć)

desila se situacija.. posel..
riješeno sve :)

trebalo je dosta da me počastiš linkovima. fali to..
sad tek vidim kolko :)
volio sam ja te posvete koje govore baš onak.

lovi :)
https://youtu.be/lZiNtbgm9oM

ev i drugi :)

https://youtu.be/8MajmI5j7Bs

:)) baš se šmajhlaš:)

tak ti isto i moja maca :)