Jednostavno tako!

.

Za Ivančicu. :-)

Tnx, uljepšao mi jutro. Znak, jel :)

ovaj znak znači, pesek, nemoj tu srati, ovdje serem ja. (mala djeca.)

Evo, dal itko zna zašto su na livadama oko jezera Bundek nataknuti ovi znakovi?

Dječji park je izdvojen, ostatak je zelena površina na koju pas ne smije stat. Šta ne bi umjesto takvih znakova bilo ok staviti one gdje piše "pokupite drek za svojim psom"

kad peseki pokake i popiške livadu, baš je lijepo staviti na to dekicu i uživati.

Pogni, naj me, ako se sjetim sljedeći put ufotkat dio Bundeka gdje stoji znak, fotkat ću i zalijepit ovdje foto.
To svakako nije onaj dio gdje se stavi dekica i korpica i cvjetić da dopuni idilu

To što rade s tim znakovima besmisleno je kao i oznake na pločniku u Dubravi. Označen je žutom crtom i običan, jednostavan čovjek bi pomislio da ta crta dijeli stazu na dio za pješake i dio za bicikliste, ali ne, pazi sad: ta crta dijeli dio za hodanje od dijela za hodanje. Lijepo nacrtano, da i dijete zna pročitat

za peseke postoje ograđena igrališta i srališta, tako da stvarnio nema potrebe da seru svagdje i stalno.

Dosta dugo sam radila na Krugama. Kad sam došla u ured na polukatu, ispred zgrade je bio veliki park sa drvećem i pod normalno su bile dekice sa roditeljima i djecom. U tom parku su djeca prohodala i uživalo se u debeloj hladovini.

kad sam nakon desetak godina odlazila (i još uvijek je tako) park su zauzeli pesi, a prelaskom preko parka moraš dobro paziti u što ćeš nagaziti.
Mrzim pse u gradu.

Ne kužim mrzim, ali kužim frustru. I moj pas i ja nagazimo u pseće govno koje vlasnik nije pokupio. Mislim da je jasno kome bi se nota trebala uputiti, psu sigurno ne, iako nije posve sigurno do koga će stići i hoće li stići uopće

Možda se ne bih toliko pjenila oko parkova i znakova da taj park nije nekada bio namijenjen psima.
E onda su tu poslagali sprave za vježbanje i vježbači i psi su neko vrijeme živjeli u sretnoj simbiozi. Ovi se patili po spravama za mučenje, psi sretno trčali i kenjali, a vlasnici pasa pošteno skupljali njihov kenjaž.
Poslije se nekom djedu iz vijeća staraca omililo krojiti zakone i stavili u park zabranu za pse.

Da ne govorim da nam je najbliži ograđeni park za pse udaljen dva i pol kilometra. Kako meni, tako i tom djedu. Ok, moj pas i ja hodamo, volimo hodat, možda produžimo time mladost guzicama, ali u ovom konkretno dijelu priče bitno je to da je jedini park koji smo za pse imali sada zabranjen psima zbog nečijeg treniranja strogoće, gluposti, čega li

Mislim, kaj sad?! Ima previše pasa u gradu? Ima previše ljudi na planeti? Sve se to da riješiti sa nekakvom uznapredovalom variolom, koronom, samo treba biti strpljiv. Jbt

Ono u što sam ja sigurna jest da je u Zagrebu biciklistička infrastruktura nikakva i da nema dovoljno parkova namijenjenih isključivo kućnim ljubimcima i njihovim vlasnicima

Eventualno kakvom ljubitelju pasa, a koji si psa ne može priuštiti iz ovih ili onih razloga

nijednom živom biću ne želim loše, ima čak i tih peseka koji me stvarno razgale, divni su mi.

ali ne mogu se s gađenjem osvrnuti, ne na pse nego na vlasnike, koji ne pokupe drek za psom.
pas je ipak pas, a djeca su djeca- jednostavno je nenormalno da dječjim parkovima dominiraju "nagazne mine".

Baš dobra rasprava. :-)

Nije moja slika od peseka, to sam skinuo.