Sedamnaesti kolovoza

“Draga djeco skupljate li zumiće?”, upitala je učenike 2.A stara cura, učiteljica Ksenija.

“Daaaaa!”, odgovorila su oduševljeno u jedan glas nevinašca.

“A jeste li kupili album za sličice?”

Sad je već bilo i ponekog “nismo” premda je najvećim dijelom razreda odgovor bio ponovo “daaaaa”.

“Ja vam svakako preporučujem da kupite album i po mogućnosti ga ispunite sličicama. To je jedan jako vrijedan album u kojem se može puno naučiti o vrijednim pčelicama.”, agitirala je učiteljica Ksenija kao da je samom Todoriću još jučer ispala iz guzice.

Pa nastavila:

“Na 30. i 31. stranici albuma pronaći ćete upute kako možete napraviti “hotel za pčele samice”.

Moja je ljubica rođena krajem prosinca i u horoskopu je jarac. Onaj pravi, sa svim navedenim osobenostima. A jedan od tih je kad si nešto zabije u glavu, ili još gore, kad joj netko drugi zabije u glavu, onda nema te sile kojom bi joj se to moglo izbiti.
Dugo sam je odgovarao od te zamisli, ne govoreći joj naravno da je ta priča o hotelu za pčele samice kretenluk prve kategorije, a babetina Ksenija infant i mediokritet par excellence. Izvlačio sam se kako znam i umijem, a ono što mi je najviše išlo u prilog bila je činjenica da u domu nemamo nikakvog tvrdog smeđeg papira. Ali kad mi je Ljubica iskopala odnegdje dobar komad hamera više mi nije bilo izlaza.
Najprije sam morao praznu plastičnu bocu prerezati skalpelom od dna onako ukoso, da bi “pčelice samice” u tom “hotelu” imale “nadstrešnicu”.Onda je trebalo oko olovke navijati hamer, preciznije raditi cjevčice, krcato njih, koje će biti posložene u bocu i služiti kao “ćelije” za famozne “samice”. Možeš si misliti kako će se sve te jadnice odnekud stvoriti i odmah pohrliti da se nastane. Trebalo je “cjevčice” od papira pričvrstiti ljepljivom trakom, a onda njih pedesetak spojiti u jedno. Oblijepiti bocu iznutra i taj snop fiksirati unutar boce, nadalje se je sve to sranje skupa moralo vezati konopcem tako da bude u ravnoteži kad se iznese ovjesiti “metar od zemlje” u neki vrt, livadu ili šumarak. Ljubica je htjela da to smjestimo u lijepom vrtu odmah do naše zgrade, ali ja sam je, koji sam već ušao u tu fazu bez ostatka, odlučno odvratio sjetivši se da po tom vrtu po cijeli dan jurcaju dva mala majmuna iz susjednog haustora kojima bi uništavanje našeg hotela u rekordnom roku baš sjajno sjela.
Zato smo se odlučili potražiti mjesto za “hotel” na livadi ispod zgrade, opet podalje i dublje među grmlje, jer majmuni znaju i po livadi divljati. I zavučem se ja tako s našom stvari kroz trnovito grmlje podno jednog omanjeg stabla oskoroše. Pod nogama su mi bile hrpe trulog otpalog lišća i dočim izvršim misiju proboden na nekoliko mjesta po nogama i rukama trnjem i vratim se Ljubici na čistinu shvatim već po smradu da sam ondje duboko nagazio u svježu kašu govana. Kao što sam ja tražio skrovito zgodno mjesto za “ pčelice samice” neki se čovjek ili životinja, a najprije i jedno i drugo, tamo obilno olakšao. Lijeva mi je cipela bila zamazana sve do nogavice hlača.

“Pizda li joj materina da joj pizda materina!”, u trenutku me obuzme manijački bijes.

“Što je bilo tata?”, zabrinula se je Ljubica.

“Ma ništa dušo, malo sam se ogrebao na jedan trn. Evo postavili smo hotel za pčelice samice baš na pravo mjesto. Učiteljica Ksenija bi mogla biti ponosna na nas”.

hehe, prava prica jednog tate

Vi očevi djevojčica ste pravi sretnici, a i Ljubice su sretne uz takve očeve

Samo, ja bih bila jako oprezna da sam roditelj kod lijepljenja etiketa i stigmatiziranja sirotih Ksenija. Uostalom, otkud vi znate dal je gospođa Ksenija tretirana kakvim ljubavnim organom mimo uobičajenog pojma braka ili nije

Ne razumijem, ali ma kakvo značenje da imao Vaš komentar odgovorit ći Vam citatom administratora s jedne druge stranice na kojoj se objavljuju priče i koji stoji trajno i ponad svega objavljenog. Dakle citat: “PRIČE KOJE SE OVDJE OBJAVLJUJU NE NALAZE SE U STVARNOSTI!” Moguće je da ćete pomisliti kako je ovo blog i nije prostor za objavljivanje priča i poezije. Ali zašto u blogu ne bi bilo sasvim legitimno objavljivati između ostalog priče, poeziju i bilo što drugo što članovi i korisnici bloga požele objaviti!? No da se ne biste brinuli i sablažnjavali “učiteljica Ksenija, djevojčica “Ljubiica” i tata koji piše u prvom licu stvarno uopće ne postoje. Naročito mi je intrigantan Vaš navod:...”Uostalom, otkud vi znate dal je gospođa Ksenija tretirana kakvim ljubavnim organom mimo uobičajenog pojma braka ili nije”
Što bi značilo biti tretiranim kakvim ljubavnim organom mimo uobičajenog pojma braka ili pak ne!?
Meni se čini da je tek to nešto, ovako napisano, što pobuđuje svakakve sablažnjive aluzije.

Dopustite da Vam unatoč blagoj konsternaciji pri čitanju Vašeg komentara poželim dobrodošlicu i plodno kreativno izražavanje i jučer i danas i ubuduće

dan
ifkin komentar ni ja ne kužim...