Sedamnaesti kolovoza

Ružan k’o mečka!

Bubi je kao dijete bio ponizni mali debeljko kojeg su počesto na njegov račun u društvu dopadale neslane šale. Kasnije, kao punoljetan, plovio je godinu-dvije na nekom tegljaču, vidio nešto malo afričke obale i proveo nekoliko tretmana kod nekog navodno azijskog iscjelitelja pa postao takoreći preko noći začudno “uman”. Ta iznenadno nastala promjena iz dječaštva i mladenaštva u odraslu dob za sve nas koji smo se družili s Bubijem ranije bila je enigma prve kategorije. Sad je baš svima docirao i i baš “sve i o svemu znao najbolje”. Naravno, ljudi su ga mahom odjebali iz svojih života jer barem 99% onih iz našeg okruženja ne traži i nema potrebe za “guruom”. Možda je čovjek time kompenzirao ono vrijeme ranije kad je u društvu uglavnom bio klaun s kojim su se sprdali, ali o tom predmetu možda nekom drugom prilikom.
Dok je još bio deran, jasno se sjećam, netko ga je iz družine pitao:

-“Zašto tebe zovu Bubi, odakle je to”?

Bubi je ispripovijedao slijedeće:

“Kad je moj otac bio sasvim mali, susjedi iz ulice kad bi ga ugledali imali su ga običaj dražiti tako što su mu se obraćali riječima: ‘Čiji si ti? Ajme šta si grub*!’... a tata bi im odgovarao, jer riječ još nije mogao dobro izgovoriti; ‘Ja nisam buuubi”. I tako je najprije Bubi postao on, a nakon njega i ja. To nam je ostalo još iz tih dana”.

Prava je istina, kako je to jednom netko zgodno izrazio, “da je ljepota u očima promatrača.
Ipak, ja u životu nisam vidio tako istinski ružnog čovjeka kao što je to bio naš mjesni fotograf, Srbin**, kojem u tom smislu zasigurno nije išlo na ruku što je bio alkoholičar i teški nikotinist. Njegov je dan započinjao s tzv. kompletom, kako ga je sam nazivao, a ja to dobro znao jer sam našeg fotografa u buffetu do njegove radnje u kojem sam bio zaposlen često znao poslužiti za šankom. Dakle “komplet” kojeg je upravo tim nazivom izrijekom naručivao bio je mali konjak(0,03 ml), kratki espresso i “mala kisela”.
Jednom sam ga čuo pripovijedati:

“Dođe mi u radnju čovek, ružan k’o mečka, i kaže;
‘Hoću da me uslikaš! Al’ da budem lep!’

Možeš to da zamisliš? On hoće da ga uslikam i da bude na slici lep, a ružan je k’o mečka jebote Bog!”

*u dalmatinskom žargoni pod “grub” se podrazumijeva “ružan”, dodao bih tome da se možda ni u jednom drugom kraju naše zemlje ljudi nemaju tako snažan poriv da djecu, praktično bebe koje su tek prohodale, traumatiziraju teškim riječima. Nek se onda nitko ne čudi što su Dalmoši većinom drski, bezobrazni i jezičavi.

**Daleko od mene bilo kakva pomisao da bi bilo što, pa tako i ljepotu ili ružnoću, određivala nečija nacionalnost. Samo iznosim jednu objektivnu činjenicu, ako je to uopće moguće, obzirom kako smo ranije utvrdili “da je ljepota” bla, bla, bla...

Hvala na priči, podsjetila me na jednog pankera iz mog rodnog grada koji nije u Dalmaciji, a pankerima je must have biti opasan i ružan.
Sa ostatkom priče ne rezoniram, da prostiš, a oslobođena sam i konsternacije ako netko pita

zanimljive pripovijesti :)

nisam čula za izreku ružan ko mečka,
jesam za onu ne čačkaj mečku
ili ružan ko pas

Iva
vidiš ti kako se mijenjaju izreke za tankoćutne gđe sklone konsternaciji

Dosta intiman komentar, moram priznati. Pomalo creepy. U rangu onog "znam što si radila prošlog ljeta".

Moj komentar kripi ? zakaj?
Post ti je kripi?
Meni je simpatičan, duhovit, vidimi se da je čovjek od pera. Možda ne znam ono što ti znaš, ako čita blog zna da imaš psa pa pretpostavlja da ti ona uvriježena izreka ne bi sjela.
Ma wtf meni je ovo kaj se vani dešava neugodno zastrašujuće.
Budite dobro i zdravo .