e kako mi nedostajes
nedostaje mi sve, tvoje rijeci, tvoje ruke tvoj miris, tvoja ljutnja i tvoj osmijeh…
kako bih volila da te opet vidim, pa makar na tren, da osjetim toplinu tvoju i toplinu tvojih rijeci, tvoj smisao za Humor, eh to je bilo najljepse, to je ono sto mi je davalo volju i nadu za zivot u svijetu umora,magle i tame.
ali ti si tu zu meine, i uvijek ces biti, u mojim mislima, u mojim zeljama i u mojim snovima.
ponekad cemo se sresti, vidjeti i cuti na trena u Tom uzurbanom svijetu carolije i svjetlucave zvjezdane prasine sto srce nam ponekad umara a ponekad stvara. Ja cu te cekati, ti meine isto, a kad se vidimo potrcat cemo u zagrljaj i nazdraviti jednoj i jedinoj ljubavi koja je vjecna.Poslje Toga, svatko ce svojim putem krenutu, svatko na svoju stranu.Ostat ce nam sjecanje na Radost, trenutka bitka.I jedna tuga.
Volim te! Znam da i ti meine volis!
Ili mozda sanjam?
15.10.2020. u 7:12 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar