;)

Link

Link

Korona nam nemože ništa!

Ovaj vrijeme je došlo da nas nauči mnogim stvarima. Mi smo kao otoci postali. Daleko od naše obitelji, od naših prijatelja, od svih ljudi koje inače susrećemo u svakodnevnom životu. I ne možemo osjetiti more koje nas sve ujedinjuje. Jedan od njih je nesumnjivo najdublji smisao blizine.

Biti fizički blizu ne može se miješati s pravom suštinom blizine. To može biti njegov dio, njegova posljednja manifestacija, njegov završetak.

Ali blizina je nešto drugo.

To je duboka veza koja nadilazi prostor i vrijeme, osjećaj koji preplavljuje, to je naš instinkt koji se aktivira i osjeća. A ovaj proces ne treba zagrljaje, poljupce, oči da bi se promatrao.

Zapravo.

Ova obavezna izolacija zahtijeva od nas da vježbamo, treniramo, da se vratimo podrijetlu blizine. I osloniti se na naše osjećaje i naše percepcije.

To je upravo srce koje trebamo zapamtiti. Naš motor života, naša snaga, naša otvorenost prema sebi i drugima.

Vratimo se osnovama.

Vratimo pravi osjećaj bliskosti.

I nijedan čovjek, na blogu, na ovoj zemlji ili u drugim dimenzijama, blizu ili daleko, neće biti sam ako ima dušu pored sebe koja ih može tako duboko kontaktirati.

Dozvolila si utipkati sve ovo, nećeš se ljutiti, nadam se?

Ovo je samo utjeha... u dobu korone. Ne slažem se...pa to je i trend na neki način, da počnemo misliti da je ovako normalno. NIJE. Čovjek je potreban čovjeku...i fizički.

@Perce: kako je lijepo. Iako se nemogu sloziti s time o blizini.Blizina je jako relativan pojam. Blizu moze biti i jaka udaljenost koja je stotinama km. udaljena, a ipak je u nama i jako blizu.U sekundi, u trenu.Interesantno.