pjevam u sebi naj tužniji valcer na svijetu i onda me uhvatio smij, smijem se i sada.
hodam nogu pred nogu, pa ne hodam, stojim nogu pred nogu, pa opet hodim..a cijelo to vrijeme nosim na glavi bure puno crnog vina, berba 1287 g. kad na uglu, sretnem gladnog i žednog policajca..jel oš kiflu, pitam ga ja.. ja bi kranjske kobase ako imaš..nemam, nis ti gladan kad neš kiflu. iza njega naiđe osjećajan policajac, hodao je kraj tužnog policajca, izmedju njih je bio policajac u sredini, a odmah do njega, nervozni policajac. gledam ja to u čudu, kad mene zaustavi nadobudni policajac..pita me jel oću puvat..ne, ja oću da mi daš potkupljivog policajca..malo se nećkao i onda mi ga na kraju ipak dao..stavim bure sa glave na zemlju, potkupljivi si odmah legne pod pipu i stavi mlaz na turbo..uskoro smo zajedno pjevali, ide majka s kolodvora, adija , dija de. a gdi je pjesma, tu se odmah stvori radoznao policajac, i policajac njuškalo..kad je sve vrvilo od drotova, osjećao sam se nelagodno..moja kriminalna prošlost, mi nije dala da se osjećam lagodno među njima..izvadim iz džđepa lopatu štihaču na napuhavanje, lupim svakog drota po tintari i zaplešem Užičko kolo..nikako zaustavit noge više, prestao sam tek kada je dojahao Koko BiLL, zvani deBiLL, i zapjevao meni omraženu pjesmu, o Suzana..taj mulac fakat, ne zna ništa drugo pjevat, a i to je pjevao loše..nabijem ja njemu zube u grlo, od toga se bolje pjeva..a Suzani sam i onako već nabio nešt drugo. drolja jedna, fufičasta..ja da imam maloga..nis ti onda maloga još vidla.
i ovo ne polušavajte kod kuće. jer se kod kuće kreči, sa jednom toplom bojom, mislim da je zelena u pitanju, pitat ću još nekoga, ne raspoznajem boje, ja sam DALTONist.
08.12.2020. u 12:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar