The restaurant at the end of the multiverse

Među ljude koje ne podnosim spadaju licemjeri i egoisti, oni koji misle da se svemir vrti oko njih i koji očekuju da im čitaš misli, nakon čega se okome na tebe pod izgovorom "pa to se podrazumijeva". Još je gora situacija kad su ti ljudi zapravo žene i kad te život samo nekim sebi znanim uvrnutim smislom za humor (zapravo, sarkastično) trajno smjesti u blizinu neke takve osobe. Možeš pokušati objektivno, smireno i argumentirano komunicirati, ali uzalud... Neki jednostavno ne shvaćaju...

Da izbjegnem eventualne daljnje nesporazume: blog nema veze ni sa kime s Iskrice :)

svi smo malo licemjeri, i svi malo egoisti... nismo mi sad anđeli, savršeni, čisti...:)) al' ko mjeru zna, tom se oprašta...:)))) Chorus: pa idemo dalje, do zlatne medalje...:)

eeeh, ko ne zna sa ženama, neka trenira i dalje...:)) nađi si lutku, za u vitrinu stavit, bit će ti dosadna...:)) nađi si pametnu zloću, koja će davit, biti će naporna...:)) prvoj treba pusa i buket ruža, divota... drugoj "ONE-WAY TICKET" iz tvog života...:))

Malo je teže s rodbinom, ne biste vjerovali :)

kaje s našom večerom, usput...?:)) mislim, ono, dok te rodbina ne zgrabi...:))

Još nema nikoga tko bi kuhao :(

Neki jednostavno ne shvaćaju...

da smo takve..i umjesto trunčice prilagodbe, ajmo lupit kontru.....kakti smireno i argumentirano....:-)

To je jako, jako teško postići kad vas dere PMS, ili - u slučaju ovog bloga - menopauza :)