Ručkić krčkić

Gledam si blogeka i mislim si, jesemti, to ti je tak kad se gerijatrija dokopa tehnologije... Ne znamo mi što bismo zapraf s njome počeli, ruku na srce, do seksa nam je više stalo reda radi nego iz potrebe (Baš jučer mi veli frend, 65-godišnjak, da svoju lucidnost, a usput i starost, mjeri svojim seksualnim nagonima - dok ih ima, veli, sve je OK; ma vraga je OK! Nemre on više ševiti kak spada, a nemre ševiti ni koga bi htio!) pa onda red virusa, red vjerskih obreda, red čistog trabunjanja...

Nisam ni ja bolja, a pride imam taman toliko vremena da nije ni za što korisnoga/pametnoga: Ovak: corona treba pobiti starce, jer fakat su čisti potrošači kisika i odljev društvenih sredstava - mislim na one dupeglavce koji se sami ne mogu ni pokakati, nisu ziher u kojem su stoljeću, a za unuke misle da su im pokojni bračni partneri. Produžili smo svoje trajanje, ali use by date i nismo. I sad tam neki 90-godišnjaci primaju penzije, naveliko koriste zdravstveno osiguranje, a pride i resurse svoje mlađe familije, jel...

Koliko sam ozbiljna, zaključite sami. Šteta samo što corona ne napada selektivno i one koji su par mjeseci u životu vikali "Živjela Hrvatska" pa za to dobili povlaštene pemzije, kredite s 1% kamate i paket beneficija za sve živuće srodnike, unedogled. Ajd, srodnicima bi opet nekaj ostalo. Ali ti već desetljećima lišo primaju nezasluženo. Kao i sva crkvena bratija, eeeee, jedna crkvena corona bi iz raja izašla!

A što se antivaksera tiče, mislim isto što i u pogledu svih fanatika: istjeraj ti, miki, stvar do kraja. Pa ako dobiješ tu nepostojeću coronu i zatreba ti respirator, reci "Ne, hvala, to je sve politička manipulacija". I ne daj se manipulirati! Diši! Diši kako god znaš!

Što se Božića tiče, i dalje mislim što sam oduvijek mislila, a to je da je to blagdan koji dobro pokazuje razinu ljudske evolucije, tj. koliko je niska. I dalje ga obilježavam gastronomski i lampicama, koje volim, te neradom, koji mi je također drag. Međutim, otkad sam posao koji ne volim zamijenila poslom koji volim, nisam uzela sasvim slobodno, nego sam rekla da ću raditi nekaj što mogu natenane raduckati, da se spasim ljigotina na telki i ponovnog iščitavanja već pročitanog, jer novonastalu lektiru nekak ne uspijevam (za)voljeti. Danas sam zamalo nešto ozbiljno i radila, ali sam se obuzdala: napravila sam pripreme, a rad tek u pravoj krizi.

O ljubavi neću, jer moja pametna pećnica javlja da je klopa gotova. A tak i tak većina ne bi shvatila o čemu govorim.

U svakom slučaju, budite mi zdravo i dobro!

Živjela imenjakinjo 100 godina bar :)

Odlični blog! Potpisujem!