Sve i ništa

Više nego očigledno je da je čovječanstvo na prekretnici. To je oduvijek tako bilo; ljudski rod se oduvijek nalazio (i još uvijek) nalazi u ciklusima gdje se dobra vremena izmjenjuju s onim manje dobrim vremenima. Ali što je dobro ili manje dobro? Vjerujem da u nekom univerzalnom, prirodnom poretku stvari ne egzistiraju pojmovi poput dobrog ili manje dobrog (može i pojam loše). Isti pojmovi su proizvod subjektivnog dojma pojedinca, a taj dojam je počesto uvjetovan društveno-moralnim normama koje je postavio isključivo čovjek. Zbog čega, razloga je bezbroj. U ime koga; to već ulazi u domenu manipulacije.
Kao što napisah; sve što se događa, događa se isključivo kao posljedica djelovanja ljudskog roda. Ovo sve što se događa doživljam kao početak jednog velikog pospremanja - nešto kao kad se odlučimo raščistiti tavan, šupu, garažu; za tako nešto prvo trebamo dobro osvijetliti da vidimo odakle početi. Pospremanja što nas samih, a onda kao posljedica toga i svijeta oko nas. I mislim da smo na početku duhovne evolucije čovječanstva gdje ćemo morati mijenjati usađene obrasce ponašanja i djelovanja (neshvatljivo mi je da se ljudski rod ponaša na isti način i po istim obrascima tisućama godina). Vrijeme je za promjene. Za korak naprijed unutar nas samih, probijanje vlastitih granica, jer samo tako i na taj način možemo svijet u kojem živimo učiniti ljepšim, boljim i pravednijim mjestom za život. Prestanimo se hraniti strahovima. Oslušnimo sami sebe, povežimo se nanovo s dušom i svaki osjećaj unutar sebe, svaki udah i izdah, sekundu ovog blagoslova zvanog život, hranimo ljubavlju i radošću. Dovoljno daleko smo odmakli da znamo da iz pozicije straha i brige nikada nije i neće proizaći nešto dobro. Jednom kad izađemo iz kruga ponavljanja istih grešaka i počnemo djelovati iz pozicije ljubavi a ne iracionalnih strahova, početi će vrijeme novog čovjeka. Čovjeka 2.0.
Vrijeme je za update i reset.

Jutrić!
Vrlo često sam slikala dugu i ima ih nešto i na blogu...jer..nekako uvijek mislim da je to neka pozitiva..neka sreća...bar taj trenutak.Uvijek sam fascinirana kako unutar luka i izvan luka postoji razlika u jasnoći.Znam ja da je to zbog loma svjetlosti ali..nekako mi je misterij kako je ovaj dio jasniji ..kao da je očišćen od nečeg lošeg i to me veseli.
Strah je definitivno loš osjećaj ali i prijatelj.Čovijek mora osjećati strah u datom trenutku jer..u suprotnom bi nastradao ali...sve što je pretjerano nije dobro pa tako i to.
Ja se vec odavno dosta toga ne bojim ali u granicama normalnog jer sam puno toga proživjela i preživjela..ali..naravno da se novih loših stvari pomalo bojim jer ...to je normalno:-)))

Sviđa mi se .... posebno ovo o probijanju granica.
Kad smo već kod duša, ostavim ti ovo :

Šaptač dušama

Prikrada se tiho,
dodiruje dušu plaho
i budi usnulo.

Otvara vrata snovima.
Put posipa blagoslovima.
Duh osnažuje darovima.

Ne pita ništa.
Ne traži ništa.
Namjera mu plemenita.


Tko čuje...razumjet će.

Jutro, dame :)
Arapo, strah je dobar, dapače u nekim situacijama je i dobrodošao.
Osvrt je bio na iracionalnom strahu: od gubitka novca, ljubavi, ovog onog ...

Lijep zapis, purpurna.
Ali ne trebamo da nam neko duši šapuće.
Duša se nama stalno obraća i to smatram glasom od vrha.
Malo tko živi u skladu s istom.
Čujemo je, a ne slušamo je.

Duša titra, vibrira na dva polariteta.
Jedan pol je pol straha, a drugi pol ljubavi.
A većina je pogonjena s strahovima.

I zbilja vjerujem da u nekom prirodnom poretku ne postoji pojam dobrog i lošeg, da je to produkt naše percepcije i doživljaja.

Dan :)
Zaboravila ja na kulturno ophođenje.
Glas s vrha.
Bitan mi je taj šapat, koji je dovoljno glasan da ga ja čujem. Posebno u sitne sate, kada trepere zvijezde negdje iznad i u meni.

Često, zbog straha...ne slušamo. Ali, ako imamo onaj neki inat u sebi, želju da se mijenjamo, onda ulazimo u područje ljubavi, zar ne?

Zeznuto je to, što je taj put promijene težak. Puno toga ostavimo iza sebe da bi pronašli ponovo sebe. I ne možeš natrag :)

Malo je težak svaki početak. Ali, gdje ima volje i načini se pronađu.

Priroda se brani. Namnožilo nas se previše (sirotinja količinom, a bogati na umjetni način produžuju život). Dodaj tu i rak rane čovječanstva (religije)...

Internet (društvene mreže) je izvukao ono najgore u ljudima. Homo homini lupus est!

Svi (institucije, pogotovo TV) žive od prodaje muda pod bubrege. Zaglupljuju raju koja zaboravlja uzročno-posljednične veze!