Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U jednom trenu kad iz finih pojedinosti izlučim onaj prostor u kojem se osjećam kao netko tko je duboko prošao kroz srž, vidim kako ipak vidim neke stvari, koje su mi postale tako drage. Tim apstraktnim shvaćanjima u stvari puno spoznajem. Ti, kao tvoje oči, gledaš me, ali me još ne vidiš. Preko oblika zalaziš u moj svijet, dok mi dozvoljavaš šetnju tvojom tamom i svijetlim stazama.  Nebo mi je naklonjeno ovih dana, iako se jutros nekako rastužilo. Moje krhotine priznaju kako su ipak povezane u neku cjelinu i pokušavam ti osvijetliti te mračne kutke u kojima ne vidiš trak svjetlosti. Stojiš na sredini, a oko tebe je tama i to je tvoja stvarnost. Ne vidiš dalje. Ako je ljubav zauzela mjesto u tvom srcu, ne lutaj očima preko oblika, već kod svakog pogleda znaj, kako se nešto događa. A događa se...

događa se, događa :) morgen, koke moja :)

Nakon toliko vremena odsustva s iskrice, lijepo je vidjeti da netko jos uvijek vrijedno i konstantno dobro pise... :-)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr