Svitci s asfalta

Siječanj, 2021.

I tako kad još dugo u uhu odzvanjaju nečije riječi i one poprime druge oblike pa počnu svoj vlastiti život, prateći me u stopu, kao sjena koju vidim krajičkom oka i ja im odgovaram, razgovaram s njima, svaki puta drugačije.
Trebala sam reći ovo li ono. Nisam. Nisam trebala ništa reći. I tada nađem utjehu u tišini, potpunoj zaglušujućoj tišini unutarnjeg svijeta. Iz utjehe se rodi nada iz nade prihvaćanje iz prihvaćanja mir. I nema riječi, nema djela, nema osjećaja, nema misli, nema ljudi, nema tebe, nema mene, njih... samo dišem i živim. Vani pada snijeg.

Link
HUMAN's Musics - film Yann Arthus-Bertrand, glazba Armand Amar.

Bok!

:)

Ooooooooooooooooooooooooooooj Bakljice :))))
Tebi se moja duša obradovala :)

Jedno je vrijeme dovoljno i disati, posebno kad je vani snijeg :-)

pa de si ti baby ??

Hvala na linku.

Pozdrav svima :)

Film iz kojeg je glazba iz linka vrijedi pogledati. Mislim da je to dobro utrošenih 3 sata

Ja ponekada kažem puno. Kažem dosta. Meni je važno reći, ali to ne znači da preskačem ciklus prihvaćanja :)