Trivia

Trkeljam ja tako neki dan prvo sa svojom starom o jednoj pjesmi, onda nastavio malo o tom istom drobit na mailu i mislim se pa i blog je jedno divno mjesto za šeranje svega i svačega.
Elem, evo o nekim pjesmama.
Ljudi muzički potkovani pjesmu doživljavaju potpuno drugačije od nas običnih konzumenata. Mi se zadovoljimo uglavnom onom za nas najvažnijom kategorizacijom, sviđa mi se / ne sviđa mi se.
A i onaj tko je pjesmu napisao, sigurno nije baš nišanio da se svidi svakome. Možda mu je bilo važnije da iz sebe iznjedri neki osjećaj, neku priču, nečiju sudbinu. I baš im zavidim na tome što to umiju.
Dotaknu prazan list papira i na njega prenesu emociju, energiju, snagu. Vrh

Neke pjesme to postignu na prvu strofu, neke na prvi takt, neke su nam jednostavno asocijativne zbog vlastitog iskustva i stope se sa nama. Zovemo ih našim pjesmama.

A ima i onih koje nas razoružaju kad dobijemo neki bolji uvid u autora ili izvođača. Kada nas stih naprvu besmislen na tren ostavi bez daha jer nas je istovreno pogodio u žicu, u plexus, u koljena.

"Kako bih volio biti stablo koje zna
gdje se rodilo i gdje će umrijeti"

Takav neki stih.
A u njemu je tuga i žal, bez trunke mržnje, čovjeka koji je kao 14-godišnji dječak morao otići iz svog rodnog grada, otišao u svoju "matičnu" zemlju koja ga je za cijelog života tretirala kao stranca. Te stihove može razumjeti samo djelitelj iste sudbine, samo netko tko u pečalbi zarađuje za kruh i samo netko tko je rodni grad napustio dobivši vritnjak zbog onog na što nikako nije mogao utjecati.
Stih je iz pjesme Sergia Endriga, rođenog puljana, koju je protjeran 1947. skupa sa 250.000 svojih sunarodnjaka po eritrocitima. Potjeran u Italiju koja ga je prinudno smjestila u dom. Traku koju je dobio na rukav nosio je ponosno i dok je pjevao po bejrtutskim kafanama. Zajebana vremena bila, ponovila se puno puta do sad.

1970. na Splitskom festivalu otpjevao je jednu od najljepših dalmatinskih pjesama. Divna digresija je što je muziku napisao bosanac, Esad Arnautalić. Stihove je upravo za Sergia napisao njegov prijatelj, šibenčanin, Luka Juras.
Takva su vremena bila da se zbog stihova koji aludiraju izgon '47, čak i jedan Arsen Dedić potpisao pseudonimom.

Kud plovi ovaj brod
što srce odnosi
taj put je tako dug
a luka nema
Link (tko voli zvuk vinila sa nostalgičnim pucketanjem što mp3 nikad neće premašit, voila)



Na linku niže je još jedna divna Sergiova pjesma, sada ne tako čudnog naslova: 1947. pjesma o njegovom životu, pjesma puna ljubavi i žali za životom koji je otišao u drugom smjeru. Našao sam i verziju s prijevodom.
Link


Ili, neka nama puno bliža pjesma. Pjesma koja nas je očarala maestralnim Gulianovim glasom, kazališnom naracijom Marijana Bana, stihovima koji nose i uglavnom pjesma koja nas i ushiti i rastuži u isto vrijeme.
A u pjesmi se nalaze i stihovi kapetana duge plovidbe na strancu, morskog vuka, vječitog romantika, ljudine iz Petrčana, pisca, glumca, filantropa, legende, Šime Gržana. Priča kruži kako mu je jednom prilikom na dugoj plovidbi umro mornar, kapetan Šime se potrudio da tijelo doveze u mornarov rodni kraj i uz sve peripetije koje je zbog toga imao, shrvao se zbog činjenice da nitko nije došao po mornarevo tijelo. Barba Šime je obavio ukop po starom mornarskom običaju. Na pučini, tijelo umotano u vriću, kamen oko nogu, uz dugu šutnju cijele posade kako i treba bit kada se morskog čovjeka predaje moru. Kapetan Šime Gržan tada je iz svog brodskog dnevnika pročitao stihove:

Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu

(naprvu besmislen stih)
Link

11.02.2021. u 13:50   |   Editirano: 11.02.2021. u 13:57   |   Prijavi nepoćudni blog

3 x volem.

Autor: Petra9898   |   11.02.2021. u 14:27   |   opcije


pa #đepetra :))

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 14:31   |   opcije


otkud "tebe" :))

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 14:31   |   opcije


Nisam došla, slučajno sam naišla. :)

Autor: Petra9898   |   11.02.2021. u 14:34   |   opcije


nema slučajnosti
i u kaosu postoji algoritam

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 14:42   |   opcije


Ma nemam niš pametno za reći, pa samo ćutim...tu muziku. Pa me ćutnja odvede do pitanja kako bi to bilo kad je ne bi bilo. Muzike, ne ćutnje. Mada, badava muzika bez ćutnje. Pa me to dalje odvede do misli kako čovjek svašta lijepo i tanano umije. Pa dalje, kako istovremeno i svašta ružno umije.... I tak.:)

Autor: Petra9898   |   11.02.2021. u 14:46   |   opcije


i onda netko iznjedri pjesmu od toga :))

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 14:48   |   opcije


Eto šta je muško. Ja o pjesmi a on o njedrima! :)

Autor: Petra9898   |   11.02.2021. u 14:56   |   opcije


bolje pjesma u njedrima nego guja ljuta

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 15:01   |   opcije


Tak je, ko peva zlo ne misli.:)

Autor: Petra9898   |   11.02.2021. u 15:05   |   opcije


Mah svima!:)

Autor: Petra9898   |   11.02.2021. u 15:06   |   opcije


al ako zlo ne misli, možda ne misli nikako, pa ne misli ni dobro?

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 15:08   |   opcije


don't be a stranger
navrati :)

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 15:09   |   opcije


budi stranger in the night

Autor: flyngpicket   |   11.02.2021. u 15:09   |   opcije


Fremde in der Nacht. :)

Autor: Petra9898   |   11.02.2021. u 15:15   |   opcije


Vrlo kvalitetan zapis :))

Autor: purpurna-nit   |   11.02.2021. u 16:56   |   opcije


Ova mi je najdraža: https://www.youtube.com/watch?v=d4Drurp8uiE

Autor: Ford_Perfect   |   11.02.2021. u 17:27   |   opcije


"I besporetci poretke imaju!", P.P.Njegoš (i u kaosu postoji algoritam) -da, ali je domena jako sužena

Autor: Ford_Perfect   |   11.02.2021. u 17:31   |   opcije