Ljubičaste misli

Stablo (Wales) stradalo u oluji.
Umjetnik Simon O'Rourke udahnuo mu je novi oblik.

Predivan rad....svaka čast!!
Dobro ti jutro Purp:-))))

arapo draga :) Jutro i cijeli ti dan dobar želim...
Mene je isto zadivio. Toliko toga nosi kao poruku. :)

Da..i kada misliš da je svemu kraj..to je možda baš početak:-)))

Toliko toga bi se moglo ispisati pod slikom...:) No, nekad treba ostati samo zadivljen i sretan , i uživati u onome što osjećamo :)

:-))))***

Jutro..

Bome mi se sviđa..

Arapo ..
Cmok..

Čudno je to s riječima. Obična riječ, ili više njih...na svakog od nas drugačije djeluje. Ja moram poraditi na smanjenju , ono...dvi-tri...tek da se razigraju ;))

Oj was, dobro jutro i tebi i nek potraje :)

E purp..

Lijepo sunčano jutro..
Ev i tebi sunčani cmok..
Cmok..

Pusa Wasy:-)))

was, ja tebi rekoh, skromno čeljade sam...meni ti dovoljno :
Oj purpi ( i onaj bećarski, vragolasti osmjeh ) ;)

Nikako da ga naučim :D

Ma daj...
Ovako lijepo jutro..
Sunčano..
Sjedim vani i pijem kavu...
Čak su se i ljubičice pojavile..

Sa prozora opet vire
ona stara dobra lica
ma, ne zna se što je šire
ili duša il' ravnica....

ovo samo za ugođaj :)

Ta mante...
Znaš otići ću danas
u grad na kavicu za van..
I sjesti na klupicu...
I gledati kako Dunav teče...

Pozdravi mi Dunav , sam mu rekni...ej, ti vodo, pozdravila te Purpi ...i znat će :)

Jel prek Drave..

et, ne zna...sjedneš na klupicu, gledaš u vodu...i rekneš : Ej, ti vodo, pozdravila te ljubičasta i namigneš ;)

https://m.youtube.com/watch?v=o4jbzZsV4so

Budem...
Imam vremena..

Vozim moju bakicu susjedu
do bolnice..
No kak to ide kod nas..
Načekat ću se..

Moja je Drava, to već i ovi moje grlice znaju, al' ovo kad si pustim...ono, razbije me načisto....
Bebek je moćan!
https://www.youtube.com/watch?v=G1UBOS3sseo

Kad odapnem, odem ja sa stilom, ima da mi tambure sviraju :D

A znam ti ja i Dravu..
Mali išo u školu u Osijek..

Dan je mlad....treba ga upiti, miris ljubica i zraku sunca :)

Volim kad fotografija ima neku svoju priču, poput ove. Koja djeluje smirujuće, i nalazi neki eho u nama.
Ljudi su postali užurbani i površni. Prevelik dotok informacija, često krivo prenesenih. Zasipaju nas obiljem, iz minute minutu. Bude mi žao kad mi se poneki citat, ili dio teksta svidi , i poželim podijeliti to...a onda uočiš da se baš sve informacije ili navodi ne poklapaju na različitim izvorima. Brzina. Neprovjeravanje. Loši prijevodi. Zbuni to čovjeka. Kome vjerovati???
A onda se običan puk danima svadi oko toga. Teške riječi padaju. I svatko misli da je on baš u pravu.
Kod prirode je to puno jednostavnije. Ne zasipa te. Tiha je uglavnom. Samo ti ponudi ono što ima, sebe.

Postali smo nemarni. Lijeni. Brzi. Više ne navodimo ni autora fotografije, jer se izgubio u bespućima interneta. A taj netko je uložio dio sebe u taj trenutak, i podijelio ga s nama.

Ustvari, htjedoh se vratiti na ona četiri duhovna principa koja uistinu pomognu čovjeku u životu.
1. “Koga god da sretnete, to je onaj pravi.”
2.“Što god da se dogodilo jedina je stvar koja je mogla da se dogodi.”
3.“Svaki trenutak u kome nešto počinje je pravi trenutak.”
4.”Što je gotovo, gotovo je.”
Problem nastaje jer na nekoliko mjesta navode da su to : indijski, a na nekoliko mjesta indijanski principi. I sad, što je ispravno?
Ako ti se nešto svidi, bilo bi lijepo znati tko je autor toga, no....nisi siguran, jer se autori istrošili od silnog copi/paste.

"Takve su, znate, osjetljive osobe. Osjete duplo, čuju ranije. Zato što točno jedan korak ispred njih hoda njihova duša." - ovaj citat pripisali mom dragom Đoletu...i ja ga tako dijelila prije, jer mi je divan.
A onda naiđoh na ispravak...nije ipak Đole, već Serena Santoreli

Ono famozno "podijeli"....je vrlo varljivo u takvim slučajevima.

" U Mostaru sam volio jednu Svetlanu"....prekrasna, posebna poema "Mostarske kiše", koju smo mladi čitali, slušali. A onda pročitam da je on ustvari napisao tu poemu kao sjećanje na četiri njegove mladalačke ljubavi. Od svake je nešto uzeo...

Pero Zubac :)

Još u meni tuge ima...nikako da ju strpa negdje. Iznenadilo me, zateklo. Kao val me zapljusnule sve te drage riječi pjesnika , sanjara, dječaka, gospodina. Izronile sve te drage pjesme iz dubina. I ne miču se. Tiho zvone.

Neobično je u svemu tome što shvatiš da su ipak muškarci puno jači, dublji, snažniji u izražavanju od žena. Ogole se, otkriju...i ostaju kao trag.

I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.

Enes Kišević

Balada iz predgrađa - Dobriša Cesarić
https://www.youtube.com/watch?v=iUibPEej-Ek

Vincent
https://www.youtube.com/watch?v=dipFMJckZOM

Ostaje samo neka tiha radost što su ostavili iza sebe neizbrisiv trag.
Laku noć dame
Laku noć gospodo