Mic, mic...

Dakle, krivo, to je išlo s Gavrilovićkom, bila je skuplja od zlata, pa je i pitanje bilo, koga voliš više, mene ili Gavrilovićku?

Gavrilovićka se kupovala po 5 deka, mirisala je na daleko, stvarno je fino mirisala, ma ljepše od parfema, onda si došo doma, s oprezom otvarao onaj papir u koji je bila umotana.
Gavrilovićka se kupovala za specijalne namjene, rođendane i kad se išlo na put, pa se stavilo bogato po dvije tanke šnitice na zengič.
Onda, vlak još ne bi ni krenuo iz Zagreba, mi djeca, tražili smo sendviče i pojeli prije nego je vlak mrdnuo.
Još su išla tvrdo kuhana jaja, mama bi stavila malo putra, ali Gavrilovićka je bila glavna.

Nije ona imala oblik okrugle salame, NE!!!!
Imala je udubljenu crtu, tako da je rez salame malo podsjećao na srce i po tome se znalo da nije nekakva inkognito zimska salama, nego ona - Gavrilovićka!
Taj rez je bio znak identiteta, ali je bilo zeznuto čistiti, jer bi uvijek zapela korica (nemrem se sjetiti kako se zove ono na salami), u toj udubini.
Ponekad su nam prodavali tanko, tanko narezanu Gavrilovićku, neoljuštenu, onda si morao skidati to bijelo sranje jedno po jedno. Bijelo sranje je bio pepeo u kojem su nekada čuvati te skupocjene salame. Barem tako su nam bili rekli.
Po što čula, po to prodala.

Znala sam da mi je krenulo nabolje u životu, kad sam mogla kupiti 10 deka Gavrilovićke, ali danas to nije isto i nikad više neće biti.
Danas ima svega, ali mi se čini da je ta salama uvijek bila nešto posebno.

jebiga ja odrasto na parizeru i mortadeli i viđ me sad do kud sam doguro

Svaka čast Romane, sa 100 godina, još se dobro držiš :)

Kako se zove ona korica na salami, pomoz'te ako boga znate!

Romane, ak' nemreš pomoći drugu u nevolji, a znaš sigurno, kako se na hrvatskom zove ona kora od salame?

futrola :)

ilti navlaka :)

Ljuštura

Korice

Ja sam iselila iz Hrvatske 1988. dakle nije ni čudo da su mi počele faliti riječi.
A možda je to i od Moderne, danas treći dan?

mortalitet na 50 000 000 za slovu među cijepljenima i mortalitet na 50 000 000 među onima ko on nek priroda odradi svoje

Omotač od bijele plemenite plijesni..
Po kojoj je Gavrilovićka i danas
poznata

was nekad penicilin :)

Waso, da, plemenita plijesan, imaš pravo, ali ja sam mislila da salama ima to neko crijevo, koje kada se osuši i skine se, to se nekako naziva, možda i nema ime, jer nitko ne zna...