Sve što trebam je samo zrak koji udišem...............
jedna od posljednjih himni....ili želja možda ?????
Link
31.03.2021. u 21:22 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Kad bih mogao zaželjeti želju
Mislim da bih prošao
Ne mogu se sjetiti ničega što mi treba
Nema cigareta, nema sna, nema svjetla, nema zvuka
Ništa za jesti, nema knjiga za čitanje
Vođenje ljubavi s tobom
Ostavila me mirnog, toplog i umornog
Što bih više mogao pitati
Ne preostaje ništa za poželjeti
Mir me je obuzeo i ostavlja me slabim
Spavaj, tihi anđele
Idi na spavanje
Ponekad mi treba samo zrak koji udišem
I da te volim
Sve što trebam je zrak koji udišem
Da, voljeti te
Sve što trebam je zrak koji udišem
Autor: zdrni | 31.03.2021. u 21:28 | opcije
https://www.youtube.com/watch?v=Jl5vi9ir49g
Autor: zdrni | 31.03.2021. u 21:38 | opcije
Nije on težak... On je moj brat
Cesta je duga
S mnogo zavojitih skretanja
Koja nas vode tko zna kamo.
Ali ja sam snažan,
Dovoljno snažan da ga nosim
Nije on težak, on je moj brat.
I tako dalje idemo,
Njegova dobrobit je moja briga.
Nikakav teret nije on za podnošenje.
Stići ćemo tamo.
Jer znam da me on ne bi opteretio
Nije on težak, on je moj brat.
Ako sam uopće natovaren,
Natovaren sam tugom što
Svačije srce nije ispunjeno ugodom
Ljubavi jednih za druge.
To je duga, duga cesta
S koje nema povratka
Dok smo na putu tamo,
Zašto ne bismo dijelili.
I teret me ne umara nimalo.
Nije on težak, on je moj brat.
Nije on težak,
On je moj brat.
Autor: zdrni | 31.03.2021. u 21:41 | opcije
https://www.youtube.com/watch?v=p6xMOTjLIaY
Autor: zdrni | 31.03.2021. u 21:57 | opcije
Noći u bijelom satenu
Noći u bijelom satenu, nikad ne dolazeći do kraja
Pisma sam napisao, nikad ne namjeravajući poslati ih.
Ljepota koju bih uvijek propustio ovim očima, prije.
Što je točno istina, ne znam više reći.
Jer volim te, da, volim te, oh, kako te volim.
Promatram ljude, neki s rukom u ruci,
Što točno prolazim,oni ne mogu razumjeti.
Neki mi pokušavaju reći, mišljenja koja ne mogu obraniti,
Što točno želiš biti, bit ćeš na kraju.
I volim te, da, volim te,
Oh, kako te volim, oh, kako te volim.
Noći u bijelom satenu, nikad ne dolazeći do kraja
Pisma sam napisao, nikad ne namjeravajući poslati ih.
Ljepota koju bih uvijek propustio ovim očima, prije.
Što je točno istina, ne znam više
Diši duboko
Sjaj se sabire
Gledaj svjetla blijede
Iz svake sobe
Ljudi s kauča
Gledaju i nariču
Nad još jednom uzalud
Potrošenom energijom dana.
Bez strasni ljubavnici
hrvaju se kao jedan
Usamljen čovjek vapi za ljubavlju
A nema je
Novopečena majka diže
I doji svog sina
Stariji građani
žele da su mlađi
Kugla hladnog srca
Što vlada noću
otklanja boje
Iz našeg vidokruga
Crveno je sivo i
Žuto bijelo
Ali mi odlučujemo
Što je ispravno
A
što je iluzija
Autor: zdrni | 31.03.2021. u 22:00 | opcije