Sve što trebam je samo zrak koji udišem...............

jedna od posljednjih himni....ili želja možda ?????

Link

31.03.2021. u 21:22   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Kad bih mogao zaželjeti želju
Mislim da bih prošao
Ne mogu se sjetiti ničega što mi treba
Nema cigareta, nema sna, nema svjetla, nema zvuka


Ništa za jesti, nema knjiga za čitanje
Vođenje ljubavi s tobom


Ostavila me mirnog, toplog i umornog


Što bih više mogao pitati

Ne preostaje ništa za poželjeti

Mir me je obuzeo i ostavlja me slabim
Spavaj, tihi anđele
Idi na spavanje

Ponekad mi treba samo zrak koji udišem

I da te volim


Sve što trebam je zrak koji udišem


Da, voljeti te


Sve što trebam je zrak koji udišem

Autor: zdrni   |   31.03.2021. u 21:28   |   opcije


https://www.youtube.com/watch?v=Jl5vi9ir49g

Autor: zdrni   |   31.03.2021. u 21:38   |   opcije


Nije on težak... On je moj brat
Cesta je duga
S mnogo zavojitih skretanja
Koja nas vode tko zna kamo.
Ali ja sam snažan,
Dovoljno snažan da ga nosim
Nije on težak, on je moj brat.

I tako dalje idemo,
Njegova dobrobit je moja briga.
Nikakav teret nije on za podnošenje.
Stići ćemo tamo.
Jer znam da me on ne bi opteretio
Nije on težak, on je moj brat.

Ako sam uopće natovaren,
Natovaren sam tugom što
Svačije srce nije ispunjeno ugodom
Ljubavi jednih za druge.

To je duga, duga cesta
S koje nema povratka
Dok smo na putu tamo,
Zašto ne bismo dijelili.
I teret me ne umara nimalo.
Nije on težak, on je moj brat.

Nije on težak,
On je moj brat.

Autor: zdrni   |   31.03.2021. u 21:41   |   opcije


https://www.youtube.com/watch?v=p6xMOTjLIaY

Autor: zdrni   |   31.03.2021. u 21:57   |   opcije


Noći u bijelom satenu
Noći u bijelom satenu, nikad ne dolazeći do kraja
Pisma sam napisao, nikad ne namjeravajući poslati ih.
Ljepota koju bih uvijek propustio ovim očima, prije.
Što je točno istina, ne znam više reći.

Jer volim te, da, volim te, oh, kako te volim.

Promatram ljude, neki s rukom u ruci,
Što točno prolazim,oni ne mogu razumjeti.
Neki mi pokušavaju reći, mišljenja koja ne mogu obraniti,
Što točno želiš biti, bit ćeš na kraju.

I volim te, da, volim te,
Oh, kako te volim, oh, kako te volim.

Noći u bijelom satenu, nikad ne dolazeći do kraja
Pisma sam napisao, nikad ne namjeravajući poslati ih.
Ljepota koju bih uvijek propustio ovim očima, prije.
Što je točno istina, ne znam više

Diši duboko
Sjaj se sabire
Gledaj svjetla blijede
Iz svake sobe
Ljudi s kauča
Gledaju i nariču
Nad još jednom uzalud
Potrošenom energijom dana.

Bez strasni ljubavnici
hrvaju se kao jedan
Usamljen čovjek vapi za ljubavlju
A nema je
Novopečena majka diže
I doji svog sina
Stariji građani
žele da su mlađi

Kugla hladnog srca
Što vlada noću
otklanja boje
Iz našeg vidokruga
Crveno je sivo i
Žuto bijelo
Ali mi odlučujemo
Što je ispravno
A
što je iluzija

Autor: zdrni   |   31.03.2021. u 22:00   |   opcije


Dodaj komentar