*Babinjak*

...Kad sam shvatila da zapravo nikad nisam ni bila uzeta u obzir kao "materijal za vezu" i time automatski spedalirana u odjeb, bila sam toliko povrijedjena i ljuta da bih , vjerojatno, bila u stanju baciti atomsku bombu na cijeli svijet. Mi smo (mi, normalni) emotivna bica i uglavnom zivot provedemo gradeci, uzivajuci, trazeci i apsorbirajuci emocije. Alate za hendlanje s onim losim emocijama , ne dobijemo rodjenjem...njih skupljamo putem...a na nama je da sto efikasnije skuzimo upute.

Naravno, kao i vecina povrijedjenih ljudi...osim tuge, razocaranja i neke unutrasnje boli...osjecala sam i snaznu potrebu za osvetom. Ono..ti si mene jako...i sad cu ja tebe jos jace. Pa ce i tebe boljeti. Pa ces i ti razmisljati o meni. Bla bla...

Osveta se servira hladna, kazu mudraci. (a to je isto jedna vrlo diskutabilna tema u kojoj zauzimam stav ODMAH ili NIKAD/ignore). No, ja sam malo pricekala. Cisto da mi se misli iskristaliziraju. Znala sam da me cita. Egoisti vole znati koliko netko pati za njima...ili koliko su stete napravili.

I onda sam napisala taj blog.
Vjerujem da mnogi ovdje niti su pratili, niti su skuzili ...no prijatelj, koji me isto citao i znao cijelu pricu..nazvao me i rekao: Pam, ti si ga ubila sad. Kastrirala. Taj ce te pamtit cijelog zivota...Brrr, ne bih se volio tebi zamjeriti.

Te rijeci su u mojoj glavi odzvanjale poput himne, hvalospjeva...Jackpota . Moj ego je bio zadovoljen. Samoj sebi sam bila PREvazna i takva nedokuciva velicina..jer, malo tko moze..sasvim obicnim recenicama zariti noz tako duboko u srce. Ne, ja nisam obicna...ja sam posebna.

Kakva je to pobjeda bila, ljudi moji!

Hahahahhahaa

Eh...sad, zasto se mijenjamo...zasto se MORAMO promijeniti ?
Pa zamislite da svi ostanemo na ovom i ovakom nivou!?

Ja se sramim ondasnje sebe. Dobro, nisam bila vulgarna, jer to ni inace ne volim....ali biti ponosan na sebe sto si nekome nasao slabost..pa mu tu slabost iskasapio kirurskim nozem...i najzad posolio...hm.
I inace, iznaci vise uvreda nego lijepih rijeci...pokazati vise agresije, nego razumijevanja...stvarati neprijatelja vise nego prijatelja...ma je li to zaista na ponos? Je li to vrlina?

Jesmo li jako veliki kad izvrijedjamo nekoga? Zamislimo, na trenutak, natjecanje u tome tko ce brze, bolje, jace...oraspoloziti nekoga? Tko ce posijati osmijehe na lica..tko ce nekome uljepsati dan!?

Bismo li uopce imali pobjednika? Tu velicinu bloga/drustva/susjedstva...etc. ?

Kriticizam je bio fora pocetkom 90-ih...bas kao i seksualna revolucija 60-ih....ali danas, to su vec oslobodjeni principi, koje ne treba ponovo oslobadjati....
Danas svi (imaju muda) mogu reci/napisati sto god zele....ali malo tko danas ostavlja snaznu poruku, malo tko dotice dusu...malo tko SLUSA!

Danas ne slusamo/citamo da bismo culi/shvatili.....danas slusamo/citamo da bismo odgovorili/pobijedili. I sve dok u tome vidimo nesto super....ne mozemo (ocito) napredovati s ciljem postizanja promjena.

Moj mi je sef jednom davno rekao : Budi promjena, koju zelis vidjeti kod drugih!

I da, uvijek ce biti onih koje ne volimo, koje volimo..koje izbjegavamo i koje pratimo....ali pri tome trebamo biti svjesni da smo i sami dio igre...a ne promatraci. Promatraci koje netko pita za misljenje. Je bas. Nitko nas ne pita za misljenje, budimo realni. Svi imaju svoje.

I ako se bar netko danas nasmijesi ili osjeti kakvu ugodnu emociju, jer sam s njime podijelila svoje nespretne misli ili dogadjaj...vjerujem da je upravo TO kvalitetan razlog za osjecati se super i vaznom, nego da sam sasula kontejner podsmjeha na ono sto JA smatram bezveznim. :)

Hvala na paznji i do citanja :)
Ljubi vas Pam

da ti sad dođe ah mica ko mica, bi te sredila :-)

Jaooo haha, baš bih voljela miciku malo opet čitati tu na blogu. Mico... Javi seeee :)

Iskreno, voljela bih još koji put čitati i CroRangu, LanComu i Styx... uz ove ostale curke i dečke, koje volim pročitati :) Pa ak nije bad...hehe

Tko bi ga znao, neki fragmenti možda dobace.

BTW Ilija... Snažan ti onaj pjesmuljak. Tvoj? Woohoo

Volim pjesme :-)

.. 'uz pjesmu mi se, evo, rodimo... Uz pjesmu, umiremo..' potpis: duše slavonske

Ti pamela u stvari više voliš pripovjetke, romančiće, malo zapleta, intrige, a to i mnogi drugi vole.
zašto onda ne razvijati priču, s nastavcima.

Bez veze da sad tu na blogu netko ne bi dao nastavak.

To je valjda poanta :-)

A ja odoh (pjevušeći Dunje žute) zgotovit klopu za muškadiju.. Čitamo se. Cmok

Ma nisam tak vještac, ali hvala na prijedlogu. Meni je blog oduvijek bio online dnevnik.

Vješta#

Uslast vam bilo.

Nego znas nesto o njemu sada?
I dalje je mesar?

A ti..i dalje umisljena i ponosna.
Bravo!
Pisi cesce.

Odo, zar nije super kaj ova iskrica još postoji, pa se uvijek možemo vratiti!? No sjećanja ostaju, pa se ja tako sjećam da mi nisi bio zanimljiv ni davne 2006 a nisi ni danas, jer likovi poput tebe, pokojnog drle, pokojnog hornija i sl. nikad nisu bili moj nivo. To je više Meijin rang, pa te uljudno molim da se držiš nje i uživaš podalje od mog bloga. U to ime, s moje strane, ja ću te upodrumiti tu kod sebe, čisto da mi više ne ostavljaš besmislene komentare kao da imaš pojma o čemu i kome ja pišem. A ovo umišljena i ponosna, to ti ne zamjeram. Ni ja ne mislim baš najbolje o tebi pa smo kvit. Imaj se lijepo i doviđenja.

Pam pozz :)