*Babinjak*

..Jeste li ikad razmisljali/pokusali pronaci zlato?

Heh..

Dragi i ja cesto boravimo u prirodi. Uglavnom se to svodi na duge setnje, ragledavanje krajolika, planinarenje, kampiranje i sl. Uzivamo u prirodnom okolisu, a volimo i zivotinje. On ponekad zabaci stap i peca, ali uvijek ribu vrati nazad u vodu. Ok, oko toga jos uvijek imamo kompromis...sve dok u potpunosti ne prestane to raditi.

Razumijem da je gust...i recimo da vjerujem da ribu to ne boli. Recimo.

No, u jednom od razgovora o tome i njegova pokusaja da mi objasni taj osjecaj ushita slicnog nagradi. Nagradi prirode za neki tvoj pokusaj. Naravno, radi se tu o osobnoj percepciji...ali postujem.
Pokusala sam ponuditi alternativu...i kroz razgovor shvatila bit. Osvojiti nesto, ciniti nesto sto posljedicno moze donijeti nagradu.

A da pokusamo traziti zlato?

Ideja mu se svidjela gotovo instantno...i slijedece cime sam se bavila je kupovina potrebnih alata. On je za to vrijeme istrazivao podrucja, citao stare mape i svjedocanstva.
Irska je, naime, teritorijalno podlozna zlatnim zilama. (ne kao Canada, Australija ili Alaska..ali prilicno).
Neki tvrde da gotovo u svakom potoku, jezeru ili rijeci ovdje ima zlata.

Ovdje svatko moze traziti zlato, ako to zeli. No irski zakon nalaze da svo zlato pronadjeno u irskom tlu, pripada Irskoj i svaki pronalazak veci od 2 grama, mora biti prijavljen.

Ta mi se cjelokupna ideja toliko svidjela da sam vec u svojoj masti vidjela uspjesne pronalsake povijesnih zlatnih novcica, nakita i sl. dok se njemu vise svidjala ideja o pronalaski malih grumenja zlata.

Ono kad se totalno ufuras u svoj novi hobi...u ideju, mogucnost...
Slicno sam osjecala kad sam se pripremala za svoju prvu Rally utrku. Neopisivo.

(usput, mala digresija na temu promjena...Dakle, kao dugogodisnja poklonica Formule 1 utka, Rally sam smatrala totalno bezveznom inacicom auto spotra. Niti me zanimalo..niti sam pratila..niti me itko mogao uvjeriti u bilo sto zanimljivo u Rallyu. Najzad..u nekom trenutku otvaranja vidika, uputila sam se pogledati jednu utrku. Ta je zapravo bila najjadnija u HR do tada, bila je provizorna, pokusaj...na makadamu uz snijeg i vjetar...I ta me toliko duboko odusevila da mi je prva i jedina misao bila: I ja zelim TO.
Zatim...kroz vrijeme..a po istom principu mind openinga...od zaljubljenice u mirise oktana i adrenalinske zvukove snaznih motora...eto me medju zagovornicima elektricnih automobila )

Dakle, na Dan planete Zemlje, moj dragi slavi rodjendan...i ja sam mu zeljela pokloniti metal detector. Istrazivala sam danima. Naime, ako detektorom zelite traziti zlato....vas detektor mora raditi na nesto visim frekvencijama. Od barem 15Mhz na dalje. Takvi se u prodajnom smislu smatraju profesionalnima i naravno, kostaju kaj suho slato (heh ironicno ha?). Osim toga, u Irskoj ih nisam mogla naci...a s obzirom na Brexit...ako nekaj slucajno dolazi iz UK (a to je fakat ogromno trziste) moras jos platiti i porez.
Uglavnom...najzad nadjem jednu UK tvrtku koja ima sjediste u Sjev. Irskoj pa sve dostave u Rep.Irsku rade bez naplate tog poreza. Kako? Pojma nemam...a da budem iskrena...nije me ni zanimalo jer zelja je bila jaca. To je obicno onaj trenutak kad u zivotu grijesimo.

Nakon kaj moj skupocjeni poklon nije stizao...a rockas se blizio..tek tada mi je palo na pamet istraziti doticnu tvrtku i saznati da je lose ocijenjena, da je spam...itd.
Razocarana i s osjecajem namagarcenosti vlastitom nepaznjom i blentavoscu...objasnila sam dragom da cemo se morati zadovoljiti obicnim plasticnim pan-om za gold panning po rijekama i potocima.

Na njegov rodjendan, stigne nam naruceni metal detector! Weeee...(to je pak onaj drugi trenutak u kom skuzis da imas vise srece nego pameti)

Uglavnom...vikend je bio prekrasan...topao..suncan, proljetni. Uputismo se u nas prvi gold mining projekt. Prnasli smo lokaciju za koju smo prethodno culi da su u tom podrucju nadjene 4 od ukupno 7 tona Irskog zlata.

Prehodali smo strmu rijecicu ..gotovo od izvora do usca...proveli smo ondje cijeli dan....a nas metal detector zapistao je svega dva puta. Oba puta smo morali kopati...pa ispirati sljunak...pa jos kopati...
Uzbudjenje je bilo na vrhuncu...adrenalin na najjace.....bas kao kad sjedis u svom trkacem autu na startu...i gledas odbrojavanje. Ne postoji nista...samo otkucaji tvog srca...i taktovi motora tvog auta. Adrenalinska nirvana...rekla bih.

I tak...oba puta bili smo uspjesni.
Pronasli smo 5 Centa i saraf.

hahahhahaha

Odustajemo?
NIKAD :)

Jeste li ikad u zivotu nasli kaj vrijednoga..a da niste trazili?
Ja sam do sada pronasla novaca u vrijednosti cca 250kn, zlatnu nausnicu, power bank, necije rukavice, kisobran ... kutiju s fotografijama neke obitelji i mislim da je to to. hehehe

Ev kuharski dernek..
Puževi i gljive...

A naši sam jedanaest tisuća
evra...
I uredno vratio vlasniku..

Sad bih trebala naci (a nije da trazim) volje objesiti ves....pa eto, kaj se mora....
nah...citamo se
cmmmok vam

aaaaaaaa was...zbilja??? Svaka cast. Respekt...moj duboki naklon. Mislim da je to dobra sreca..zalog za buducnost!

hm..a i o gljivama bih mogla koji dan. Ne samo o onim jestivim. Bum drugom prilikom. Imas kakvih iskustava s onim "drugim" gljivama? :))

Ma čovac mi davao sto eura...
No kad sam mu vidio dječicu..
Njih pet od uva do uva..
Došlo mi da ja njemu dam sto
eura..

Imam..stari gljivar..
Prije sam išao oko Pokupskog..
Sad sam u Slavoniji..
Ima ih i tu ..

hahah....ma dobro si napravio ja mislim. Nikad ne znas. To je mozda necija cjelozivotna ustedjevina znojem i teskom mukom skupljana za tko zna kakvu potrebu...i ne mozemo dopustiti da netko skrahira zbog peha. Svaka cast.

Fantasticno.
Nekad, kao klinka...s pokojnom bakom isla bih u sumu po gljive. Uvijek iste. Ona ih je zvala grmke. Bile su fine. Ona ih je uvijek radila s jajima.
Pokazivala mi je i one crvene...pa i suncanice...a za njih je tvrdila da nisu jestive. Danas izgleda da jesu.
Btw. ima jako dobra aplikacija...koja, kad uslikas gljivu..izbaci sve podatke o njoj. Si znal za to?
Iako, vjerujem..tebi to ne treba.

Ma poslije sam radio Knauf..
Krevete za tu djecu...
Bili na moru prek mene..

Je ti novci su mu bili za gređevinski
materijal..

Ove godine sam im sredio svinjicu
od dvjesto kila...i sve im to osušio...

Treba toliko djece nahraniti..
A tek obući..

A oni svi veseli..sretni..
I zadovoljni s onim što imaju..

Lijepo Wasy....vjerujem da je i tebi to pricinjavalo zadovoljstvo..bas kao i njima. Uvijek postoji bar nesto, sto mozemo uciniti za druge.
Ima jedna stara izreka, koju volim : Nitko nije toliko siromasan da ne bi imao sto dati, bas kao sto nitko nije toliko bogat da ne bi trebao nesto zatraziti.

ps. koje gljive najvise volis i kako ih najradje pripremas?

Moram off.....a tema gljiva mi je evo bas kul . Probat cu napisati neka svoja iskustva.

Cuvajte se...budite dobri i uzivajte :))
slobodno napisite svoja iskustva s pronalascima...voljela bih procitati
cmok

Ne znam spada li ovo u pronalaske ali...kao i mnogi ..voljela sam ići na buvljak i zaista ..često ne bi baš ništa kupila jer ne kupujem zato da kupujem..moraju mi okice zacakliti no...kada kupujem traperice to je poseban doživljaj jer...imam duge noge a tanka sam i ne paše meni ništa...i jedino kaj sam ikada kupila i bila sa time zadovoljna je na buvljaku.Tako sam i taj petak kupila trapke za 10,00 Kn i stavljam ih prati i onako iz navike pregledam džepove i u onom malom džepu nađem 100 eura.Presavijeni ..oprani..ali..ne ispiru se euri kao kune.Onako ..razmotam ih i gledam..ne vjerujem svojim očima .Drugi dan odem u banku da mi provjere novčanicu i ...dobra kažu.Mislim da mi je to najveća vrijednost koju sam našla.

Adrenalinski hobi. Dobar! Uz to uključuje boravak na zraku s dragom osobom, gdje ćeš bolje :))
Zahtjeva i strpljivost i nadu.
Materijalno nisam ništa baš pronašla, haha...al' uletjelo mi par dragih bića koja su mi "pomaknula" kut promatranja sebe same i života, tak' da sam prilično zadovoljna pronalascima. :)

Meni potok stotinjak metara od kuće, sastavni dio dvorišta. Onaj pravi potok bez otpadnih voda i najlon vrećica koji bi bio savršen bazen ili ribnjak recimo.
Ove godine smo prvi puta pomislili da bi trebalo pogledati imali li u njemu zlata (nakon što smo gledali reportažu o traženju zlata na Dravi).
kad zatopli, sad mi je još hladno stajati u vodi, javim jesam li se pozlatila.

Eeee..aaaa..
Tko nađe potok u sebi..
Bu našel i zlateka u njem...