Nekomu...negdje...

 
Mirišu kilometri čežnje
na lavandu i na ruže...
Tamo negdje,
znam, reći ćeš:"volim što te imam"
i zaspati lagano, na valovima sna...
 

Mirišu kilometri benzina i kilogrami love dok dojdem do tebe.

Hahhahahah....opet normalan,trezven i realan...Bravo! :)))

Ne volim miris benzina...što ne bih mogla reći za kg-e novca..:-)))

Pozvoni mi na vrata,
tigrovo srce nije tu
samo mali papagaj
tužno svira
trubu
noć je dosadna
bez tebe.
jer jedino ti
znaš voziti
mog malog
ponija.

Obecanja - potencijal za povrijediti...(je li ista stvarno?) Gdje ce biti sve dok...duboko iznutra, u svijetu ispraznih rijeci...nema bijega od tih proganjajucih praznih rijeci....Iscekivanja koja bi se trebala ubrzo pretvoriti u nagradu...nagradu vrijednosti tih rijeci kada 'sutra' dode, i kad smo ostavljeni sami sebi...(napokon) vidimo sta je stvarno...

List, maleni, žuti
od grane otkinut ode,
hladni ga vjetar smuti
i baci sred velike vode.

I gle baš u vir je pao,
o sudbina nikom draga
i tek što se vrtjet stao
već je nestao bez traga.

U tom listu vidjeh sebe,
vir taj ti si draga,
dugo još ću pamtit tebe,
glas ti nježan što me slaga.

Možda će te jednom u starosti, samu,
ponijet misli što u davnu prošlost nose,
i ko usput sjetit ćeš se mene
češljajući svoje sad već sijede kose.

I kao što lasta traži svoje gnijezdo
što ga jednom davno svila ispod strehe,
potražit ćeš me iza ugla zaborava
pravdajuć u sebi moje davne grijehe.

Tražit ćeš me tihom zebnjom opijena,
zebnjom kojom pjesnik žudi svoju muzu
i možda ćeš shrvana, puna gorke sijete
ispustiti za mnom svoju prvu suzu.

Ispusti je draga, ona će me naći,
kanut će sred huma i ljubavi dolit,
u to ludo, zaljubljeno srce,
što ni mrtvo nije prestalo te volit.

Gledala je u daljinu, zamišljena. Vjetar joj je kosu premještao u svim smjerovima, ali ona je stajala nepomično kao kip. Bila je umorna više od govora, od smijeha, od plača, od ljudi... trebala je ponovno pronaći sebe...A već starica je bila...hoće li stići?
Hoće li moći???