Zapisi jednog zavodnika

Probal sam pisati stihove i videl da nemrem. Nakon tog sam lupal kopi-pejst i dobro je. Svatko treba raditi ono što zna a ne miješati se u ono kaj mu ne ide.

Da...tako si samo-upotpunjujući...uvijek spreman na "novu vožnju"...
Imaš čeznutljivu vražju dušu...iskren osmijeh i LOŠU LAŽ...

Netko me čeka
kada palim
zadnju cigaretu,
netko me voli
kada krenem iznova
ljubi me kada sanjam
i grli kada pišem.
netko me traži
u sutonu,
očima sjećanja.
netko me zove
imenom sjete.

Prah, pepeo i obecanja dijele isto uže (sibano) kroz vjetrove promjena...rijeci su otpuhane...I kada viziju onoga sto (mislis da) treba biti istetoviras u svome mozgu ...snagu za "dici ruke" ponekad je tesko naci... Odgovor necemo naci u rijecima drugih ...ili u necijem "istreniranom umu" ...u svijetu dragocjenih uspomena, nalazimo sami sebe zatocene...

S tanke grane, negdje s vrha breze
mali slavuj poljuljao predvećernji muk,
sav raspjevan svojom strunom veze
dok mu sneni lahor nosi tihi zvuk.

Čudiše se u prolazu ljudi
pogledahu gore, odakle se javlja skriven?
mili bože alaj lijepo gudi
ovim jarkim sutonom poliven.

Slušao ga dugo sivi sumrak sneni
kako šalje svoje melodije moć,
pjevao je tako samozatajan u sjeni
svoju milu ariju duboko u noć.

hm, ovaj cp izvor ti ima problema s pravopisom...;)

Sjećaš li se draga te jesenje noći
dok mjesečine traci padahu po nama,
ljubismo se strasno u usta i oči
tek upoznali i bez imalo srama.

Zvijezde su bile tajanstveno blizu,
iz daljine čuo se tijani poj,
na jednoj od klupa u dugome nizu
ja ubrah svaki nježni drhtaj tvoj.

Vjećnost u duši očutjesmo tada,
o kako je davna ta noć tajanstva
jer evo sa sjetom na licu sada
ja sjećam se toga kratkog poznanstva.

I ponekad odem do starih klupa
al ne idem nikad u jesenju noć,
u večer tu kad bili smo skupa
mi nikada više nećemo doć.