naprimjer'

Jednoga dana,- jedan čovjek koji je živio u pustinji je poželio:
"Da mi je otići iz ove pustinje,
- barem u neku drugu pustinju"

Link

Pa po pustinji gor
Pa po pustinji dol
Pa po pustinji gor i dol

Lako je biti car kad napraviš pustinju oko sebe

Bolje je živjeti u pustinji nego s bijesnom ženom. (kralj Salomon)

Jedna lastavica ne čini proljeće, ali jedna deva sigurno označava pustinju

Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar, reče Mali princ

U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi

Pravi okus vode spozna se tek u pustinji

Pametan čovjek naći će vodu i u pustinji, a budala će kraj rijeke umrijeti od žeđi.

Sudbino, nisam budala; svi su sami za sebe u ovoj pustinji koju zovemo život.

Pobuna bez istine je kao prolece u suvoj, neplodnoj pustinji. Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne može odvajati ni menjati.

Neki Arapin prelazeći pustinju naiđe na ogroman kamen koji je do pola bio zakopan u pijesku.

Na njemu je naškrabanim slovima pisalo:

”Prevrni me i biću ti od koristi.”

Arapin je bio siguran da se ispod kamena nalazi skriveno blago i poče ga svom snagom prevrtati. To mu je i uspjelo nakon nekoliko sati. Ali na njegovo zaprepaštenje tamo nije bilo nikakvog skrivenog blaga, već još jedan natpis:

POHLEPA JE UZROK SVIH ZALA NA ZEMLJI.

Može se bez Boga ići u pustinju, ali se bez njega ne može vratiti

Nikakva pustinja nije tako žalosna kao što je žalosno biti bez prijatelja.


Prijateljstvo nam umnožava dobro, a dijeli s nama zlo.


Ono je jedino sredstvo protiv nesreće i samo pokraj njega duša slobodno diše.

Pusti jednog čovjeka u šumu, naći ćeš mu trag.
Pusti tisuću ljudi, naći ćeš pustinju.

Slušali ste emisiju Po pustinji gor i dol Weblog radia.
Budite sa nama i iduće srijede u 11h

Poslušajte muziku iz našeg studija.
8 sati zvukova pustinje

https://youtu.be/_YO8rKMCeck

Za vrijeme vaše prisutnosti, a moje odsutnosti....
...drago mi je što vam nisam mutio vodu na izvoru.

Agfaphoto 5000dv, 5 megapixela (godina kupnje 2003).

Sad ću ja k'o fly, ali o fotografiji.
Ne paše mi riječ pustinje, niti pustinja...već sušina :) ( ono kad zemlja presuši, dehidrira bez kapi nebeske tekućine )

U prilog toj tezi, je ovaj istaknuti djelić stvora koji je izdahnuo...mogao bi po nekom razmišljanju pripadati biljojedu, nekom konju??? :)

No, kad malo nakrenemo glavu u desno, ostaje ona sjena , kao zagonetka...dodamo li zeru mašte, stvarno liči na svijeću i plamen....i onda jednostavno uobličiš sve u mozaik, ili bolje vitraj, sivo-bijelih nijansi...
I na kraju, da ne duljim , kiša će promijeniti sve :))
Ile bok.
Dala sam si oduška. ;)

Odlićna fotografija :)

Slika bi se mogla zvat: “Buridanov testament”