reci mi...
Reci mi kako će srce...kad razum otupi...znati razliku...između ljubavi i varke...
Tanka je nit između istine i laži...koraci puta ne traže...
Lako je hodati utabanom stazom...
Tek kamenjarom kad prohodaš bos...bez ožiljka jednog...znat ćeš zašto su moji tragovi krvavi..zašto su toliku bol u duši ostavili......
30.05.2005. u 14:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Da nisi stigao u moj zivot sama bih i dalje tonula kroz moje tihe noci, tuzne pjesme bih pisala i sutra, ali nikada ne bih osjetila ljubav za zivotom. Danas me plasi buducnost, tvoje mjesto znam nalazi se u njoj, ali da li cu te uplasit' sa svojim nekadasnjim svijetlom? Pomozi mi i dalje da zajedno setamo nebom i gledamo kako se rađaju neke druge ljubavi... dok nasu cuvaju anđeli...
Autor: mirisljubavi | 30.05.2005. u 14:59 | opcije
hvala...:-))
Autor: mirisljubavi | 30.05.2005. u 15:03 | opcije
Nedam svijeći da se ugasi, jer je spojila dvije duse...Tek' ponekad vratim film unazad i gledam proslost - bila sam nicija ... Nicija nisam niti smijela da budem jer za jednog zivim ja... nadam se da ces ostati tu gdje ti je mjesto!
Autor: mirisljubavi | 30.05.2005. u 15:07 | opcije
Nocas smo se ti i ja,ponovno zagrlili u meni
i cini mi se, kad god se tako u mene vratis,
kao da te umjesto ociju imam,
jer mi sve duze ispod vjedja ostajes.
Koliko se samo u obrisu moga svijeta
tvojih zlatnih i mekih poljubaca nanizalo,
koliko je samo dragog kamenja tvog srca
u meni iskreno zablistalo.
I nocas si igra dodira nevidljivih ruku,
i po tko zna koji puta, poklanjas se
pozudnim obalama mojih usana.
Osjecam, kako si sva u meni
i ne vidim kraj zanosu moje krvi,
gledam, kako se radjas mojim prstima
i odjednom postajes crvena i sjajna,
slatki okus tresnje u mojim otkucajima.
I upijam te kapi tvojih uskih bedara
i prepusten mirisu tvoga tijela,
pijem tvoj sok sto se vrelom bujicom,
niz moju kozu razlijeva.
Opijen titranjem valova,
uzburkanu tisinu tvojih bokova osjecam
i nad tihim osloncem drhtavog jezera,
tom bistrom vodom,
zauzimam prepone koje mome tijelu nudis.
Uranjas me svojom uzbudjenom povrsinom
i toplom dubinom snazno u sebe, primas.
Osjecam, kako narastam u tvom blazenom vrtlogu
i iz mjesecevog pupoljka,
postajem velicina cvijeta.
Autor: lothario | 30.05.2005. u 15:20 | opcije
Ja sigurna sam da moja neće...:((
Autor: mirisljubavi | 30.05.2005. u 18:10 | opcije