D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Seksualna revolucija je dovela do apsolutne seksualne anarhije. Turisti is Njemačke, Nizozemske, Švedske i Velike Britanije autobusima dolaze u Dansku kako bi imali seks sa životinjama. Statistike nisu dostupne budući je seksualni odnošaj sa životinjama u Danskoj legalan, iako struka drži da je svaki zoofilni odnošaj zapravo zlostavljanje životinje. U Njemačkoj su donedavno takvi bordeli bili također legalni, no iako su sada ilegalni nema nikakvih mjera za sprječavanje njihova rada. Životinjama takvi činovi nanose fizičku i psihičku štetu: traumatizirane životinje nakon silovanja često postaju nasilne i depresivne. U Norveškoj je također legalan seks sa životinjama.

No zoofilija nije jedini primjer seksualne izopačenosti suvremenog društva. Od 1960ih nadalje atmosfera liberalizma je promijenila društvene stavove i ponašanje, uvodeći društvo značajno tolerantnije prema seksualnim ekscesima. Umjesto sreće i zadovoljstva, seksualna revolucija je donijela društvene, psihološke i zdravstvene probleme. Djecu se uči da se podlože nagonima, i zaborave na samokontrolu, umjerenost, odgođeno zadovoljstvo, i posebice moral. Čovjeka se svodi na razinu nerazumne, mentalno retardirane, moralno izopačene i potpuno neobuzdane životinje – na razinu zapravo nižu od one većine životinja.

Na ovome se najjasnije vidi kako mir, ljubav i tolerancija dovode do posvemašnjeg ludila i društveno-moralno-mentalne degeneracije. Ljudi su razumska bića, no čak i životinjama je potreban odgoj. Posljedice nedostatka odgoja su katastrofalne, no seksualni odgoj današnjice potpuno zanemaruje moral i psihu, te se usredotočava na fizičke strane odnosa.

Povijest perverzije

Tijekom 1950ih, obitelji su bile stabilne, ljudi su ostajali nevini do vjenčanja. No društvo je postajalo sve mobilnije, te su pojedinci i parovi otkinuti od potpore šire obitelji i stabilne zajednice. Postupno je obitelj postala formalnost, i u 1970ima fokus je došao na pojedinačnu sreću i autonomiju. Psihologija, sociologija i zabavna industrija su svojim djelatnostima nastavile razarati društvo i ljudsku psihu.

Proces je počeo nakon Drugog svjetskog rata i temeljio se na radu Sigmunda Freuda (1856 – 1939). Freud je držao da je seksualni nagon najsnažnija pokretačka sila i da njegova represija dovodi do psihičkih oboljenja. Njegove teze je podržao zoolog Alfred Kinsley (1894 – 1956) koji se za promicanje teze o potrebi učestalih seksualnih ispuha bilo koje vrste koristio lažiranim uzorcima, namjerno iskrivljenim statistikama i predrasuđenim pitanjima. Od ljudi koje je intervjuirao, 25% su bili kriminalci a 5% muške prostitutke. Sam Kinsley je imao za cilj legitimiziranje homoseksualnosti, pedofilije i promiskuitetnog seksa, budući je u tim aktivnostima i sam sudjelovao.

Seksualna industrija koju je stvorio Hugh Hefner, utemeljitelj Playboy časopisa, je popularizirala ideju seksualne revolucije. Glamoriziran je rekreacijski seks i pornografija, dok su brak i roditeljstvo prikazani kao ograničavajući čimbenici. Istovremeno su gospodarske i društvene dislokacije te eksplozija masovnih medija doveli u pitanje tradicionalnu kulturu, dok je 1940-ih rođena baby boom generacija. Ona je odbacila mnoge stare vrijednosti i okrenula se radikalizmu. 1960-ih su cvjetali radikalni pokreti kojima je osnovica bila zamisao seksualnog oslobođenja. Herbert Marcuse i Wilhelm Reich su odbacili etiku samokontrole, discipline, rada i vjernosti. Wilhelm Reich (1897 – 1957) je obitelj vidio kao represivnu instituciju koju je potrebno uništiti. Herbert Marcuse (1898 – 1979) je pozivao na “slobodno društvo” što je uključivalo i slobodnu seksualnost.

Tijekom 1960ih i 1970ih studentski protesti, protuktulturni pokreti i kontraceptivi su stvorili raskide sa tradicionalnim vrijednostima. Revolucionarno raspoloženje je dovelo do promjena u ljudskim pravima, dekolonizaciji, pravima žena, zaštiti okoliša. Također je dovelo do porasta pornografije, rastave braka, samohranih roditelja, ovisnosti o socijalnoj skrbi, drogiranja i maloljetnog kriminala. Zakoni su također prestali štititi obitelj.

Seksualnu edukaciju u školama zapadne države koriste kako bi promicale marksističke ideje transgenderizma i seksualizacije djece. Istovremeno programi nisu imali nikakvog uspjeha u svojim “službenim” ciljevima: nisu smanjili učestalost vanbračnih niti maloljetnih trudnoća.

Američka National Health Service je objavila pamflet u kojemu tvrdi da djeca imaju pravo na intenzivan seksualni život, te tinejdžerima preporučuje seks ili masturbaciju dvaput tjedno.

Sovjetski Laboratorij

Komunisti su 1920ih u Sovjetskom Savezu napravili isti seksualni eksperiment koji su kasnije izveli na Zapadu. Prethodno se za muški homoseksualizam dospijevalo pred sud, no boljševicima je seksualna sloboda bila jedno od glavnih oruđa u borbi protiv tradicije i starih običaja, uključujući vjeru. Koncept je bio “nove žene”, oslobođene od domaćih obaveza i odgajanja djece, što je imalo preuzeti društvo i država, a umjesto tradicionalnog braka je došao građanski. Sovjetsko rukovodstvo je crkveni brak zamijenilo građanskim, dozvoljen je razvod i pobačaj. Pokraj hrama Krista Spasitelja, na obali rijeke Moskve, se pojavila nudistička plaža.

Tijekom prvog svjetskog a zatim i građanskog rata, revolucionari su masovno amnestirali kriminalce koji su se miješali sa dezerterima. Posljedično, silovanja su prerasla u epidemiju, a spolne bolesti su se munjevito širile. Cijela generacija djece je odrastala bez krova nad glavom – 1923. godine polovica djece rođene u Moskvi nije začeto u braku, i od mnogih su odustali i majka i otac.

Seksualna revolucija je razarala društvo, te su je vlasti morale pod hitno obuzdati. Od 1924. godine vlast počinje promicati tradicionalne vrijednosti – te godine psihijatar Aron Zalkind objavljuje “12 spolnih zakona revolucionarnog proleterijata” gdje piše da ljubav mora biti monogamna, da seksualna veza mora biti posljednja karika u lancu dugotrajnih, dubokih i kompliciranih osjećaja dvoje zaljubljenih. Obitelj je ponovno postala nukleus društva, 1934. je homoseksualnost proglašena za kriminalan čin a 1936. je ponovno zabranjen abortus. Nova seksualna revolucija se pojavljuje tek 1990ih, u sklopu neomarksizma uvezenog sa Zapada.

Posljedice

Posljedice su ozbiljne i po pojedince i po društvo. “Slobodna ljubav” uzrokuje anksioznost, nisko samopoštovanje, samoubilačke sklonosti, rastave i raspad obitelji. Seksualno prenošene bolesti su sve raširenije.

Zdravstvene posljedice

Prije seksualne revolucije, postojale su samo dvije raširene spolne bolesti: sifilis i gonoreja. Druge bolesti su bile poznate samo u svijetu prostitucije. Danas, nakon seksualne revolucije, liječnici su identificirali više od 25 raširenih spolnih bolesti – godišnje se zarazi 500 milijuna ljudi. Godine 2013. u svijetu je živjelo 35 milijuna ljudi zaraženih HIV-om, čiji je glavni – iako ne jedini – vektor širenja spolni odnos sa zaraženom osobom. AIDS stoga nije samo zdravstveni, već i kulturno-društveno-moralni problem. Zapravo se u prvom redu radi o društvenom problemu, budući da HIV može ostati skriven od testova i do tri godine, a zaražena osoba može i pet godina ne pokazivati nikakve simptome.

Psihološke posljedice

AIDS i druge seksualne bolesti su se proširile paralelno sa gubitkom moralnih vrijednosti i vjernog odnosa muškarca i žene. No jednako su važne i psihološke posljedice. Psihološki, tinejdžeri misle u konkretnim pojmovima usredotočenima na sadašnjost, što ih čini nespremnima za dugoročne posljedice svojih akcija. Adolescenti su egoistični, nesposobni za odlaganje, i u pravilu imaju kratkoročne odnose. Zbog toga im je vodstvo društva neophodno.

Djeca za odrastanje trebaju stabilnu obitelj. No čak i “samo” rastava braka – pogotovo ako skrbnik dobije novog partnera – je iznimno psihološki disruptivna. Što onda sa vanbračnim zajednicama ili homoseksualnim parovima, gdje je trajanje veze znatno kraće i mijenjanje partnera znatno češće? Čak i stabilna, heteroseksualna posvojiteljska obitelj za dijete predstavlja psihološki izazov.

Društvene posljedice

Iako libertarijanci i progresivci tvrde da je seks privatni, osobni čin – i da prema tome legalizacija istospolnih i sl. odnosa nije problematična – činjenica je da osobni činovi imaju javne posljedice, koje nisu uvijek odmah očite. Osobni izbori – poput imanja djece izvan braka, tinejdžerske trudnoće i sl. – su doveli do brojne napuštene djece i ekspanzije socijalne države na zapadu. Uvođenje kontracepcije i posljedično liberaliziranje seksualne aktivnosti je uzrokovalo značajni rast u broju raspadnutih brakova te pobačaja.

Među seksualno aktivnim američkim djevojčicama od 12 do 16 godina, broj samoubojstava je šest puta veći nego među onima koje nisu seksualno aktivne. Također je 18 puta vjerojatnije da će prerano napustiti dom, 9 puta vjerojatnije da će biti uhićene, 5 puta vjerojatnije da će biti izbačene iz škole i 10 puta vjerojatnije da će se drogirati. Prerani seks može negativno utjecati na razvoj osobnosti i osjećaja identiteta, što je znatno više izraženo kod djevojčica zbog njihove naglašenije osjećajnosti. Iskustvo predbračnog seksa iz više razloga povećava vjerojatnost kasnijeg neuspjeha u braku, budući vodi većoj vjerojatnosti nevjernosti te ograničava psihološku sposobnost za intimu.

Veća raširenost pornografije vodi do povećane učestalosti silovanja i seksualnog nasilja općenito kao posljedica emocionalne povućenosti i pretvaranja seksa u fizički čin. Mnogi silovatelji nisu svoj čin niti prepoznali kao seksualno nasilje, upravo zbog raširenosti i dostupnosti pornografije. Prostitucija također ima negativan utjecaj budući osobe snižava na razinu vrijednosti njihovih seksualnih organa – no unatoč tome, seksualna revolucija je dovela do pokušaja normaliziranja prostitucije.

Djeca rođena izvan bračne zajednice su u pravilu rođena u siromaštvo budući samohrana majka – pogotovo ako je mlada – ima problema brinuti se o djeci.

Vanbračni seks također vodi do veće razine nasilja u kući, budući je nasilje značajno učestalije u vanbračnim zajednicama negoli među bračnim partnerima. Tri puta je vjerojatnije da će partneri koji žive u vanbračnoj zajednici pribjeći nasilju nego li je to slučaj u bračnoj zajednici. Razloga je više: ljudi u vanbračnoj zajednici su u pravilu slabije povezani sa rodbinskim mrežama te pokazuju višu razinu individualizma, što znači da im je teže naći pomoć u slučaju problema.

Nemoral koji se raširio zbog seksualne revolucije je doveo do promatranja seksa kao nečega neobveznog. Kontracepcijska ideologija je dovela do odvajanja seksa od rađanja. No budući je nemoguće imati neograničeni seks bez rađanja, ubojstvo djece (pobačaj) je legaliziran kako bi se “izbjegle” posljedice. Ideologija razvoda seks i djecu razdvaja od braka. Više nema očekivanja da brak znači rađanje djece, niti da seksualna aktivnost znači brak. Posljedica toga jest da se izbjegava preuzimanje odgovornosti za djecu – bilo za njihovo rađanje ili odgoj. Treća ideologija jest ona najpoznatija – rodna ideologija. Ona smatra da su sve razlike između muškarca i žene društveno konstruirane, i kao takve mogu biti dekonstruirane bez negativnih posljedica – i zapravo bi trebale biti, kako bi se ostvarila savršena jednakost (i, po toj logici, savršena sreća).

Sve tri ideologije služe uklanjanju i negiranju odgovornosti u životu, i sve tri su zasnovane na lažima. Seks vodi do djece. Djeca trebaju (idealno, biološke) roditelje kako bi bila sretna – muškarci i žene se razlikuju ne samo biološki već i psihološki, i nedostatak jedne strane odgoja (odsutnost bilo oca ili majke) vodi do nepovratne psihološke štete. No žrtve seksualne revolucije se – milom ili silom – ušutkava, dok se promiču umjetno stvorene priče o “koristima” iste.

Mediji su također iznimno seksualizirali sva područja života, promičući ugodu u seksu dok su istovremeno prešutjeli potrebu odgovornosti. Nerealna očekivanja su dovela do nezadovoljstva u braku i sve češćeg raspada braka, ali i do toga da su roditelji dijelom zapustili odgoj djece.

Seksualna revolucija je žene predstavila kao uvijek seksualno dostupnima, dok su se sa druge strane seksualni predatori udomili u središtima progresivne ideologije – Hollywoodu, politici, Silikonskoj Dolini te mainstream medijima. Velika većina seksualnih predatora te pedofila su progresivne ikone, te svoju potporu progresivnim politikama (npr. pobačaju) koriste kao dimnu zavjesu iza koje skrivaju seksualno nasilne sklonosti. Uvođenje kontracepcije je žene oslobodilo straha od neželjene trudnoće – no više od toga, ono je muškarca oslobodilo osjećaja odgovornosti, te time potrebe emocionalnog ulaganja u vezu, pretvarajući time ženu u objekt, u predmet. No unatoč kontracepciji, sve je veći broj vanbračnih trudnoća, jer se na seks gleda kao na zabavu. Žena, kao što je već rečeno, je postala predmet – time je seksualna revolucija izravno odgovorna za porast nasilja nad ženama.

Čak se i djecu seksualizira, kao što se vidi iz primjera filma “Cuties” (“Slatkice”, nap. Aut.). Taj film – koji prikazuje sav nemoral suvremenog društva – prikazuje skupinu 11-godišnjih (ili blizu) curica kako izvode iznimno seksualne radnje. Sam poster pokazuje djevojčicu golih prsiju. Premisa filma je “pobuna djevojčice protiv iznimno konzervativne obitelji”, pokazujući time što je krajnji cilj progresivne seksualne revolucije: uklanjanje svih preprjeka seksualnosti i oslobađanje iznimno destruktivne energije koju slobodna seksualnost uvodi u društvo. Drugim riječima, cilj seksualne revolucije je uništenje društva.

Raspad braka te svođenje obitelji na nuklearnu – uklanjanje šire obitelji iz neposredne okoline – je doveo do raspadnutih familija, te problema sa brigom za starije i nemoćne. Seksualna revolucija je i općenito dovela do sve veće atomizacije i gubitka međuljudsog kontakta.

Posljedica svega navedenog je i sve veća učestalost predatorskog seksa, gdje potreba za prihvaćanjem i ljubavlju postaje oruđe manipulacije. Umjesto istinske naklonosti i ispunjenja, partneri jedni druge koriste kako bi ispunili potrebu za sigurnošću i ugodom. Puritanizam i tradicionalne vrijednosti su u skladu sa psihološkim i fizičkim osobinama žena i muškaraca. Njihovo odbacivanje je stoga dovelo do emocionalnog, psihološkog i društvenog rasapa, koji se manifestira sve većim brojem trudnih maloljetnica i silovanja. Jedino moguće rješenje jest povratak tradicionalnim vrijednostima. No u današnjem svijetu želja i prohtjeva, disciplina je skoro nemoguća.

ovo si baš mogao i sažeti, druže. Tekst je tvoj? Sumnjam. Pristojno je navesti izvor, ili bar naznaku da se radi o c/p maniri.
Ne bilo mi zamjereno.

Tak je to danas, ljudi nemaju moralnih vrijednosti. Čast iznimkama.

Pročitao sam prvi odlomak. Dosadno!

A u nekim zemljama, neki ljudi rade to solo. To se zove masturbacija! Zamisli škrtosti!

Krunek voli kad mu partnerica skviči (i partner)!