'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Ako vidite samu stariju osobu na ulici nemojte je sažaljevati. Nemojte se ljutiti na njihovu sebičnu rodbinu.
Nemojte odmah početi da se plašite vlastite starosti i nemojte da se obeshrabrujte. Ponekad je usamnljenost najsigurniji i najsvjesniji izbor starije osobe. Usamljenost sa godinama posebno biraju obrazovani, inteligentni ljudi i oni kojima je dosadno provoditi vrijeme sa svojim vršanjacima.
Sa godinama vam sve postaje mnogo jasnije. Shvatate da vam nije potreban niko da vas upotpuni, da ste vi sami sebi dovoljni i da ste sami jedna cjelina te da vam niko ne treba. Sa godinama komunikacija sa prijateljima i poznanicima ne donosi ništa osim dosade i osjećaja izgubljenog vremena.
Starijim osobama je važniji njihov mir nego vrijeme koje provode sa drugim ljudima. Nije samo dosada to što udaljava starije ljude od prijatelja i poznanika. Oni na taj način izbjegavaju sukobe. U mladosti svađa je izvor zabave. Izljev bijesa, svađe, ogorčenosti to podiže mladu dušu i omogućava vam da shvatite svoju suštinu.
Svađa u starosti je jako loša za psihu. Oni više nemaju potrebu nikome se dokazati. Oni jednostavno pokušavaju da razumiju, shvate nekoga i sagledaju stvari iz njegovog ugla. Često se stariji ljudi distanciraju od rodbine, djece i unuka kako se ne bi osjećali loše i napušteno ako se oni distanciraju od njih. Oni se najčešće najbolje osjećaju kada su sami.
Imaju svoj duhovni mir, niko ih ne gnjavi i ne dosađuje im i što je njima najvažnije oni ne dosađuju nikome. Stari ljudi su poput djece, lakovjeni su i naivni. Njih je veom lako uvjeriti u nešto, razbjesniti i rasplakati. Zbog toga ih je najbolje ostaviti da uživaju u svojoj samoći i zbog toga je njima njihov mir najvažniji.

Izvor Info pult

Želim dobar dan i potpisujem svaku napisanu riječ ma od koga da je napisana.Uvijek sam bila vrlo vesela osoba puna smijeha ....humora ..razumijevanja za sve i sva i sada mi isti ti ljudi kažu da sam postala asocijalna .No..nije tako...ja samo volim svoju samoću koja me doslovno spašava od niza užasa koje sam doživjela misleći na druge oko sebe.Mislim ja i dalje na njih ali nisam opterećena jer..ipak svatko treba misliti na sebe ..a onda na druge.

Bok, Arapo. Svi smo različiti pa na takve načine i podnosimo starost.
Meni nije problem reći da sam star jer imam unuku od 14 god i par unuka ali zato se dobro nasmijem u sebi kad u konkurenciji puno mlađih istrčim ,na službenoj utrci, polumaraton (21,1km) i budem na 21 mjestu od 200-njak trkača.
I dok sam u masi trkača, za vrijeme utrke si potpuno sam, sa svojim mislima, sa svojim tijelom, potpuno isključen, ne mareći za vrijeme ili udaljenost.
Ne z am da li bi prije u mlađim danima mogao tako razmišljat, bilo bi važnije sve drugo oko mene. Sad je važno samo ono unutar mene.

Bonton kao starinska regula ponašanja puno pomaže u shvaćanju svega napisanoga.

Mene zanima kada osoba postaje starija, da se znam svrstati.

Ali dosta od toga napisanog se i mene dotikavle.

Ja bih rekla da smo mi zreliji malo oprezniji s obzirom na veliko životno iskustvo.
A da smo naivni i svima vjerujemo, e, tu se ne bih složila nikako, ja sam vražja baba i ne vjerujem nikome, ja prvo pucam, pa nakon toga pitam šta je :)

Iljo, zgodna definicija. Rekao bih da jedino stari još i znaju što je bonton i tu je granica:/

Đusi, a jel postoji granica kad čovjek postaje pametan?
Meni je draže biti star ali i ja se isto pitam kad idem tramvajem i mislim da će mi se netko dići, da sjednem. Kad ono-čekaj malo, još si premlad

A ne, ja odbijam sjedalo, uvijek stojim u tramvaju ili autobusu, taman posla, ali me vrijeđa što mi nude sjedalo, haha, a šta ćeš...kafu

Ne slažem se. U bilo kojim godinama čovjek ipak nije otok. Naravno da nam je povremeno (s godinama sve češće) potreban mir, ali drugi meni dragi ljudi me svakako upotpunjuju, a vjerujem i ja njih. Pa nisam samoživa! Nije to dokazivanje već usrećivanje!
Ako sretnem staru osobu samu, neću je sažaljevati unaprijed, jer neznam ništa o njoj. Možda je to zaista njezin izbor živjeti tako? Možda i nije? Možda je postala nekome teret i višak, pa su je odbacili???
Tko kaže da u samoći svi stariji ljudi uživaju?

Jest da smo ko stariji manje prilagodljivi, pa umjesto kompromisa i često biramo zabavljanje sami sa sobom. Međutim u naslovnom blogu je izostavljena potreba za ljubavlju. Bilo prijateljskom, partnerskom, dječjom, prihvaćanje okoline..

Starenje i nije tako jednostavno onome tko, kad se okrene iza sebe ne vidi ono što ga usrećuje, nego promašaje. Nije jednostavno ni onome tko nije financijski neovisan.

Starost je često sebična, nerazumna (jer je živjela u drugom vremenu), posesivna.

Fato, ja se ne slažem sa krilaticom - samo je jedna istina.
Jer svatko oma svoju istinu koju doživlhava na svoj način. Netko voli biti sam a netko ne.
Ovo je zaoravo tekst koji potiče raspravu ali nekog zajedničkog stava nema i ne može biti.

"Starost je često sebična, nerazumna (jer je živjela u drugom vremenu), posesivna."
Ovo je istina. Ali takvi su i ostali periodi našeg života. U našem jeziku postoje izrazi samo za djetinjstvo, mladost i starost. Bez definiranja kad što počinje. A moslim da postoje i periodi između.

JA ČU VJEČNO BITI MJAD I POJETAN!!!!

Već sam se prestrašio da neću s kim imati ostati mlad ako svi ostare. :)))