hodam kroz zidove

jednom me mam,a za kaznu zaključala u podrum, zbog sitnice.. što sam susjedu užgao štalu i nacrtao brkove na spavanju. u podrumu nitko, samo ja, mrak i tišina..stojim ja u kutu, izbečenih očiju od straha, nešto se pomakne, ja se userem od straha, pogledam u marak, mrak bulji u mene, bit će da je i njega straj...stisnemo se jedno uz drugo..opet se netko miče i kreće, onda spazih da je to vrijeme, odahnuo sam..samo se vrijeme micalo, sporo, ali uporno. .tišina je stajala po strani i nije se micala, nju nije smetalo što se vrijeme kreće. zavidio sam joj na hladnokrvnosti, tada sam poželio da budem tišina kad odrastem... za to vrijeme mrak se nije ni pomaknuo, od njega ni glasa čuti..sviđalo mi se kako se i on dostojanstveno ponaša..možda ipak budem mrak kad odrastem..? dosadilo mi je biti ukočen u jednom kutu podruma i pomaknem se malo lijevo..lijevo se nevoljko pomakne i ustupi mi prostor..zahvalim mu se na tome i nastavim se družiti sa prostorom..da razbijem tišinu, upitah vrijeme.. hej vrijeme, ja sam ovdje u kazni, a zašto si ti ovdje, jesi li i ti u kazni.? ne, kaže vrijeme, ja sam ovdje iz navike, neću dugo, idem stalno naprijed.. ok. vrijeme, a možeš li malo brže ili malo unatrag, a vrijeme kaže..ne mogu habi, izvini, ali ne mogu.. ma ne možeš kurac, kad trebam svršiti proletiš, kad sam kod zubara vučeš se ko gladna godina, ne želiš, tako reci. tad se javi tišina, zašto si ti mene sad prekinuo, što sam ti ja kriva..izvini tišino, ništa, ali ideš mi na živce.. i ti meni ideš na živce kaže ona, ali ništa nisam rekla i da, smrdiš, tako da znaš..ovo zadnje me nije uvrijedilo, premjestio sam se s noge na nogu, a imam ih 4, ružno je pogledao i progutao ono što sam joj mislio reči. nije mi to sjelo na prazan želudac, neću to više gutati..tko zna koliko bi se mi prepirali da nije u podrum ušla neka baba sa štiklama i pustila svijetlost unutra..svjetlost ubije mrak, kreštava baba tišinu, a ja i vrijeme ostavimo mrak i tišinu da mrtvi leže, izletimo napolje..a vani, vani je život, sise, čokolade, coca cola, paradajz, sarma, šljunak, kupus, i crni kruh u boji.. zato izbjegavajte podrume, mrak, tišinu, a ni vrijeme nije neki saveznik, možda nekad, a možda nikad..

i da, posli sam odrasto lijep i dobar čovik i završio na iskrici..sad slušam majku i nikome ne crtam brkove, samo slikama u časopisu..a sad moram ići ća, počinje mi na tv 3 sezona filipovih beba..

Natavit će se:: u slijedećem nastavku čitajte, kako je budući, od moje sestre, opleo drugu sestru, poslije kumu i najbolju frendicu, da bi završio sa sestrinom i mojom mamom, a tata je onda naguzio, mog nesuđenog šogora, ušavši mu duboko u rektum, penetrirajući, poslije smo se svi ubili alkoholom i dobro smijali tim malim igricama, tko će kog, ako ne svoj svog.? i ovo ne pokušavajte od kuće.

Uredi zapis

sam da ti velim da je najveća brzina upravo brzina mraka, a ne svjetlosti...kam god svjetlost dođe, mrak je već tamo ;)

čuo sam to, ali nekako mi mrak ne sjeda, nemam ništa protiv njega, neka se ne uvrijedi mister mrak. ali ok. je da zna, kako ja razmišljam, kad razmišljam.