mozgovne onanije

U tripizdemilemstere i ne izaći više.

i kaj sad reć na to.....

A sve ti je to u glavi..
Jedno vrijeme nisam imao ni stan
ni kuću..
Nisam imao ništa..
Čisto nula..
Sad imam i stan .
I kuću..
Ni u jednom ni u drugom
se ne osjećam doma...

Najbolje sam se kretao..
Kad niš nisam imao ...

Pitanje je čist retoričko.
Jer onaj neki nick kprovjerit ću koji, pa točno imenovati, napiše kao komentar na moju prethodnu mozgovne onaniju, da se bogovi pišu radi sebe, a zbog interakcije s drugim blogerima, ne radi razmjena mišljenja, pa sam samu sebe upitala i odgovorila, jer tako se bloži :)

No, drago mi je pročitati da netko razumije, mada mi nije drago što postoje, uvjerena sam, konkretni razlozi razumijevanja.

Nisam od onih koji pronalaze utjehu u istovjetni lošim ili lošiji životnim iskustvima.

Nema opcije za ispravljanje vlastitog komentara, pa ću ostaviti ovakav.

Izgleda da ne valja ići u stari kraj, počnu se čudne misli javljati. Ili prije sjećanja na neke planove koji nisu uspjeli, ali su tad bili jako živi. Izbjegavam tu rabotu. Zavučen u stan. Više je utvrda nego dom, ali je najbliže domu. Ako ništa drugo, ono kad ti očitavač struje ili plina pokušaju blatnjavi uletjeti, a ti drekneš da stoje mirno dok ne doneseš neki karton ili nešto ili nek se izuju.

E, mala! Ak nemreš dojti k sebi, dojdi k meni! arf arf arf arf arf...

C_stipsa, hvala za savjet, iako mi postupak nije upotebljiv. Naime, k meni ne dolaze očitavat ništa. :)

Ford P.
Arf Arf arf