*Babinjak*

Danas sam se sjetila kako sam jednom davno ovdje napisala da kad vidim Grand Canyon, mogu umrijeti.
To mi je zaista, još uvijek, velika želja, osim što ipak ne bih htjela umrijeti poslije toga. Mislim.. barem ne odmah poslije. Ma ne bih uopće... Ali kad već moram.. da to bude jaaako dugo poslije.
Nda.. I uvijek tu misao o Grand Canyonu na blogu povezujem s Juicy Mamom. Gotovo sam sigurna da se ona jedina sjeća te moje želje.
Eto..Ameri su ukinuli vize Hrvatima do 90 dana.. pa je uz tu informaciju pao i nekakav preliminarni plan za slijedeću godinu.
Bude li sve ok... Ja vam se onda slijedeće godine udajem u Las Vegasu i šajbam okolo po ljepotama Nevade, Arizone i Utaha.

No, bumo vidjeli. Rekoše slijepi.
Nego si ja sad malo brijem o toj svojoj staroj izjavi. Mislim.. ja zbilja ne bih htjela 'odapeti' tak skoro.
Hej... nakon kaj napokon život izgleda super, nakon kaj napokon sve ima smisla... Nakon kaj sam ipak preživjela sve kaj sam preživjela.. pa i sebe samu.
Tak' da... pišem sad ovo da se poništi ona stara izjava i zamijeni novom.
Dakle UPDATE. Npr. :Nakon kaj vidim Grand Canyon, mogu i na Kubu. Ili Kinu. Japan. Možda Madagascar ili Zanzibar. Eto. To je nova mantra. Da mi se Svemir ne zblesira starim podatcima.
Molim Đusi da mi komentira blog pa da ovo onda bude zvanično. Hvalaaa, ljubim.

Ps. Netko je napisao da je čitao svoje prve blogove i zacrvenio se...hehe... Imam isti feeling. Bože blesače hahaha.
No.. U moju obranu... nisam imala prijatelja, obitelj ni novaca za nešto drugo...pa mi je blog bio sve to. Najčešće virtualni izlazak u večernjim satima kad djeca zaspu.
Čoeče... Kad se samo sjetim... Sa svojih 25 sam uspjela pobjeći od nasilnog muža, podizati dvoje djece sama bez ičije pomoći, boriti se protiv nenaklonjenog društva, poremećenih roditelja, raditi i graditi poslovni image, uspostaviti prihvatljiv odnos djece s ocem, voditi sudski spor protiv uhljeba koji su mi jedini dom htjeli oduzeti (sudski slučaj koji sam prošle godine, nakon 20 godina procesa, napokon zauvijek dobila), nakon odustajanja od života, padanja , dizanja.. smrti dragih ljudi, ismijavanja i ponižavanja...preživjela sam i ostarila na blogu. Iskrica weblog je vrlo značajan dio mog života. Ma kako bedast moj performans ovdje bio.
A malo onog iskrenog blentavog sramljenja zbog kojeg se obrazi rumene, valjda može proći pod 'simpatično'... Kaj ne?

PPS. 007??? Daj me naj... Hahahaha. To je fakat prastari đir!?

Jesam li kaj naučila na blogu? Pa nekaj I jesam. Primjenjivoga.

Pamtim li nečije izjave, komentare, blogove... Heh..Naravno! I možda ne poznajemo osobu, ni njeno ime ili lik.. Ali pamtimo osjećaj koji izaziva u nama zbog nečeg na pisanog.

Na - pisanog.... Hehe, mob mi ne kužim hrvatski pravopis pa ispravlja krivopisno. Sorry

Nego.. Gdje mi je CroRanga...? Zna tko? Evo.. Nju ću pamtiti po jednom super komentaru kad sam dvoumila otići ili ostati. Napisala je :Idi, nisi drvo!! Hehe... Predobro!! Hvala CroRanga.. Baš sam to trebala čuti :)

I mnoge drage riječi moje Anerak... No ona je s bloga preselila i u moju stvarnost kao draga prijateljica pa se puno toga pamti od njenih riječi.. Cmmmok :)

Vrbi je uvijek bila ljupka s riječima prema meni. To se ne zaboravlja.

Malamaza, moja vrckava južnjakinja s puno respekta u riječima uvijek. Cmmmok

Arapo i Ovčica, drage ženice slatkih manira. Ivančica, pravi odmor za dušu.

Bilo je tu vrlo snažnih nickova koji su ostavili dojam na mene... Muških i ženskih.
Kao i onih s kojima je počelo burno i na noževe pa se pretvorilo u lijepo i ugodno respektiranje. Kao npr. s HBSom. Super lik.

Ajme...jel ovo sad izgleda kao da se opraštam?? Geeez...
Ovako... nema više nabrajanja i ovo i ono... Svi smo živi za sad i zato imamo pravo da se tu neki volimo i da se tu neki ne volimo.
Točka. Neki se tu i nemremo smislit.
Tek kad umremo, sve naj. Do tad... Živiliiiiii mi još 100 godina!!!

Hvala ti Pam na komplimentu i nemoj da ti padne na pamet da se opraštaš vec gledaj da se što češće javljaš a do tada ..pusac veliki i grl..grl:-)*

Arapo draga ma nemam pojma kak sam upala u taj mod pa mi sad glupo jer bih mogla nabrajati do sutra... A opet, uvredit će mi se oni koje nisam odmah spomenula.

Za ostale : lakše je nabrojati one koje ne volim ali ne želim biti negativna :) Uostalom, oni to znaju.

Ma ..niko se na tebe nebu ljutil.....ti si ko beba dobrica:-)

Nespretno mi ovo... Zahrđala. Hahaha. Odoh... Čitamo se. Cmok

:-)

Arapo... Hvalaaa, imaš virtualnu kremšnitu od mene :)

I ja bi jedno pet šest
kremšniti..

Pami, sjećam se, actually, kada pomislim na Grand Canyon, uvijek pomislim samo na tebe.

Meni se čini da ga ja nikad neću vidjeti, znači suprotno, prvo ću umrijeti, nekako mi nije napeto putovati sama, trebala bi mi osoba da sheriram.

Ja sam bila i još jesam Moderator na 2 sajta, a zadnjih 6 mjeseci sa uvažena članica jedne grupe na Fejsu, tak da mi ovo dođe samo malo usput.
Ja za sebe ne mogu reći, imam život zato me nema, ali ti ga sigurno imaš i dobro je ta te nema ovdje redovno.

Čestitam na životu (udaja se podrazumijeva), svaka čast!

:*
Znala sam da ćeš uspit u životu, jer zaslužuješ sve najbolje.... vrlo jednostavno :))
Ljubav sve dobro u nama i za nas pokrene.
Veselim se s tobom, to znaš :*

007, prastari đir, kažeš?
Nasmijala, sam se istog trena malojmazi7.

Kako li smo se samo prominile!
Ja sam ti isto od 2013e živila vani.
Najprije u Milanu.
Ne da mi je Milano bija, san, već.... Moš mislit!

Koje divno iskustvo.

2014e ode maza u Monzu!
Tada si mi pala na pamet :)

Autodromo Nacionalne di Monza početkom devetog miseca iste godine i onaj lipi osjećaj,
koji me zapravo podsjetija na rallyije davnih sedamdesetih i sve prijatelje iz tog vrimena.
Da mi je tada bilo otić do Monze!

Autodromo nisam ni vidila, a mogla sam.
Nema tamo šušura oko toga, kako sam mislila.
Helikopterima dolaze i odlaze...

I tako, draga moja Pam, nedam dosadi da mi priđe, još uvik :)
Ovo zafrkanov vrime će valjda proć kad tad, pa se nadam nastavit po svom :))
I ne samo ja, želim to svima nama.
Tu svratim, po navici.
Pamtim ona lipa vrimena na blogu, pa i ona koja to nisu bila.
Svi su mi na neki način ostali u sjećanju, sad već kao ekipa iz školskih dana :)))
Nemoš se na njih ljutit.

Sritno ti i berićetno, na svim poljima i neka ti se sve želje ispune, onako kako ih sad želiš :))

Eh, sjećaš se da sam ti u jednom našem susretu rekla: tek ćeš sresti pravog čovjeka za tebe u godinama života koje dolaze! i došlo je to! želim ti svu sreću ovog svijeta!

Pam, lijep ti pozdrav...:)
Vjerojatno nećeš ovo pročitati, jer si rijetko ovdje.
Svi mi ponekad trebamo odmak. Dobro je što si napravila to što jesi,
jer imam dojam da ti je dobro.
Sjećam se naših tipkanja, blogova, rasprava.
Drago mi je da si me se sjetila...:)))
Nadam se da ti je dobro i da bar donekle uživaš u životu. Napravila si veliku promjeni,
očito ti je godila...:)
No svima nama je teško ostaviti neke stvari, koje se vuku za nama kao kamen. Rijetki su oni kojima to uspijeva.
Jer.....da vrijeme lijeći sve, ljekarne bi prodavale satove...
Uživaj, i želim ti svako dobro.

drago mi je da ti je lijepo, nakon svih problema
zasluzila si

;)**