hodam kroz zidove

jučer sam došao u Zagreb sa svojom oFcom. metropola je puna stoke i ercegOVACA, išli smo u posjet kod rodbine od ovce, ovce tete Blejalo. i ja sam blejao kao ona..sve samo beton, beton, i asfalt.. čudio sam se velikim kućama, tramvaju, gužvi automobila, ljudima, Nevenu Ciganoviću, kiosku hot doga, pekarnicama, bureku, košu za smeće, kontejnerima, mobilnm telefonima, ženama sa sisama, to je ostavilo dojam na mene, na ovcu nije... toga kod nas u brdima nema. u neko doba mojoj se ovci prisralo..usere se ona nasred ceste i nikom ništa.. tada se i meni prisralo, pokušam i ja tako, ali dojuri odmah organ i pendrekom me po goloj guzi.. pa čekaj malo organ, moja ovca smije, a ja ne smijem..kakva je to nepravda..ovaj misli da ga zajebajem i udri još po meni..i tko zna koliko bi me ta svinja još tukla, da se nije upravo desila pljačka kladionice..organ je odmah požurio da se sakrije u grmlje..ali ja sam ga izdao. tko izda, pizda.. hej lopači, gangsteri, tu vam je pandur u žbunu, sakrio se.. organizirani kriminalci su dokazali da su organizirani i jedan po jedan su ga upucali u onu blesavu glavurdu i rekli meni..sad slobodno seri dečec, i bi tako..ja sam se usro nasred ceste, tik do govna moje ovce i otišo iz tog Zagreba, shvativši da to nije grad po mjeri čovjeka..geni, geni kameni, još su u meni..jebeš grad gdje svi seru, a samo mene mlate..i ne pitajte me u kakvoj sam vezi sa svojom ovcom, to je naša stvar. i ovo ne pokušavajte kod kuće. još uvijek tražim, mladu, prelijepu, nevinu plavokoso crnu, debelu ili mršavu i obavezno glupu,djevojku , ako je tko vidi, neka javi, nagrada slijedi. moš misliti.

ko te jebe tebe i tvoje retardirane objave