Vila Sila

Ljubav nema savjest

...bacila sam te , da bacila...tek nakon toga tražila sam razloge zašto bi mi mogao nedostajati...zašto...zašto...zašto...bio si mi prodoran...podatan i neobziran. Prepodatan. Preneobziran. Prečesto si zagazio na moje zabranjeno Sveto tlo, al ne iz zlobe, nego činio si to zbog neiskustva.

Da li je zločin iz neiskustva i dalje zločin, da li je svejedno zaslužio kaznu? 


Tvoj zločin je to što si me pokušavao razumijeti, pokušavao približiti se iako sam jasno davala na znanje da mi pogledi, osmijesi i zagrljaji stranaca samo stvaraju nelagodu...jer ja nisam nikad bila lako dostupna žena. Neobično je to što ljudi misle, da lijepe žene uvijek tuguju manje nego one koje nisu baš toliko lijepe , kao da im sama ljepota osigurava sreću i lijep život, baš...


Razmišljala sam o težini i složenosti tvog zločina...i jesam li te primjereno ili neprimjereno kaznila.

U tim mislima, zaspala sam, neodlučna.


Malo iza ponoći, u nedefiniran san počeli su mi prodirati zvukovi...rušenja predmeta i iritantnog grebanja, ispočetka iz nedefiniranog smjera...možda sa tavana, možda iz hodnika, možda iz podruma, možda iz kupatila, možda sa prozora...ne znam...nisam se mogla oko pola sata ni snaći ni razbuditi se. Činilo se kao da nešto napada moju kuću sa svih strana. Tražila sam logično objašnjenje. Nagađala jel to neka ptica, možda mačak, miš nije...presnažno je i preglasno, preslabo da bi to bio čovjek. Nisam mogla odlučiti. A onda sam locirala napokon izvor buke kad se jasno začulo napadno grebanje po vratima moje sobe. Nešto je pokušavalo ući. Nešto. Ustala sam sa kreveta, previše ljuta i premalo prestrašena. Upalila sam svjetlo, i prehrabro otvorila vrata svoje sobe u mrak hodnika.

- Zašto si to učinila?-Čuo se glas sa poda , u visini mojih koljena. Bio je to moj mačak.

- Ma o čemu ti pričaš i što ti uopče radiš ovdje?

- Dobro ti znaš o čemu govorim. Zašto si to učinila?- Bio je uporan sa pitanjem.

- Ma što sam učinila?

- Znaš ti dobro što.- Nije odustajao.

- Izađi van, ajde, izađi - širom sam otvorila vrata na terasu - Izađi, što me gledaš? Hajde već jednom. Van!


Vratila sam se u sobu i prije nego sam opet legla, zapalila sam lučicu na staklenom stoliću kraj kreveta. Pokušavala sam zauzeti isti ugodan položaj na krevetu otprije i omatala se dekom . Još se nisam do kraja ni umirila kada se s druge strane vratiju opet začulo

- Zašto si to napravila?

 Zašto?

 Zašto?

 Zašto? - ponavljalo se pitanje šapatom, ponavljalo i ponavljalo, postalo nepodnošljivo.


Ustala sam još ljuća i još manje prestrašena nego prije i naglo otvorila vrata svoje sobe u mrak hodnika.


Sa poda, u visini mojih gležnjeva šumilo je šapatom postavljeno pitanje - Zašto?

Očekivala sam da je to opet moj mačak ušao nekako da me provocira, no ovoga puta, to nije bio on.

Morala sam kleknuti da bolje vidim, jer je svjetlost iz moje sobe ocrtavala samo malu siluetu izvora glasa.

- Kako si me našao?- pitala sam te, nedovoljno iznenađena što si ovdje, čak kao da sam te očekivala. Uzela sam te na dlan jer si i bio  samo malo veći od mog dlana. Nisam se čudila, unijela sam te u sobu. Na dlanu sam osjećala toplinu tvog sićušnog tijela.

- No, reci mi napokon, kako si me našao. - Pitala sam samo da bih imala razlog zašto se ljutiti na te.

- Imala si uključenu lokaciju.

- lažeš, ne uključujem je nikada.

- Da, ali ovaj puta jesi, pogledaj. - Pokazao si rukom na moj mobitel na stolu. I nehotice sam pogledala, i bio si u pravu, a onda sam se iznenadila i naljutila vidjevši da je pod moju traženu lokaciju upisano "Savjest".

- Budalo, nije smiješno. Zašto si došao? - Spustila sam te na stakleni stol kraj plamena lučice, da ti ne bude hladno, u sobi je bilo svježe. Ushodao si se po stolu.

- Pa da te pitam zašto?

- Što zašto?

- Zašto si me bacila?

- Ah to, pa zapravo nisam te bacila.

- Kako to misliš da nisi. Zadnji puta bila si jasna. Bacila si me.

- Da bi se nešto bacilo, prvo to moraš imati, a ja tebe nisam ni imala, ti cijelo vrijeme pripadaš drugoj. Nisam te bacila, samo sam te kaznila za to što te ionako ne mogu imati.

- Hm, moram priznat da mi to nije palo na pamet. Mislio sam da si u redu s tim što sam oženjen. Mislim, barem si ostavljala dojam takav.

- Jedno je dojam, a drugo je stvarnost. Dojam je iluzija kojom se može manipulirat, a stvarnost je konačno stanje. Sebična sam, ja ne dijelim. Uostalom, pogledaj se, ionako si premalen da bi me mogao zadovoljiti. - nasmijala sam se slatko.

- Velik sam toliko koliko sam ti bitan. Ako ću ti biti bitniji, bit ću i  veći. - uzvratio si mi jednako slatkim osmijehom.

- Govoriš kao

 učenik, koji je dobro upio sve moje lekcije.

- Zato sam i došao, da bar jednom dobijem tvoju nagradu.

- Nagradu za što, za narcisoidnost bi ti? Svašta. - nasmijala sam se opet. - A kakvu si to nagradu zamislio?

- Sasvim skromnu i jednostavnu - spavaj sa mnom. - Rekao si ovaj puta bez osmijeha.

- Može. Ionako je vrijeme za spavanje, već su 4 sata ujutro. - pa sam uzela sa police malenu  maramicu za brisanje naočala, stavila je na stol kraj lučice - Evo pokrij se time.

- Pa nisam to zamislio baš tako...stavi me kraj sebe na jastuk. - rekao si uvrijeđeno nekako.

- Premalen si, ako zaspim, mogu te nehotice i ubit.

- Riskirat cu. Stavi me kraj sebe, molim te.

- Nije ti to baš najpametnije.

- Molim te, samo me stavi kraj sebe. Bit ću budan cijelu noć, gledat svoju Kraljicu.

- Dobro, neka ti bude. - podigla sam te sa stola i stavila licem  između svojih grudi. - Jel dobro ovako?

- Savršeno. - Bio si zadovoljan.

- laku noć.

Zaspala sam, ali plitko...osjećaj topline među grudima gdje si ležao, držao me iznad sna. Toplina mi je zahvaćala sve veću površinu tijela, pretvarala se u ugodu, ugoda u uzbuđenje koje je raslo. Otvorila sam oči naglo i vidjela te kako mi snažno sišeš lijevu bradavicu i grebeš me oko nje svojim malim rukama. Razbudila sam se u trenu, duboko udahnula. Želja me zaposjela cijelu. Pustila sam da mi radiš i dalje to, čak ni kad je malo zaboljelo nisam te htjela prekidat. 

Usne su ti zahvačale sve dublje moju bradavicu...tada sam primijetila da si veći nego prije...pomislila da umišljam..ali ne...bio si sve veći i veći...tvoje tijelo postajalo je sve teže i toplije na meni...napokon...osjetila sam i tvoj kruti, vrući prodor duboko u sebi, savršeno nagli, a opet savršeno gladak i nježan, a onda savršeno grub. Dugo smo bili spojeni, u neprekidnom orgazmu koji je trajao neobično dugo. Ostali smo spojeni, mokri. Ja puna tebe, ti pun mene. Zaspali smo tako.


Ujutro, tvoje tijelo bilo je mnogo veće od mojeg, toplo zamotano oko mene.


 Disali smo skladno.


Autor : Vila Sila, 15.3. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana