vještičje kronike

in memoriam CC
oliti po domaći
Crystal Clear

Dvadeset i osam milijuna sunaca

–Sunce je eksplodiralo.

– Je l’? Koje je to po redu?

– Dvadeset osam milijuna petsto dvadeset tisuća i treće.

– Prestao sam brojiti kod petnaestog.

– Zato postoje popisi.

– Automatsko brojanje? To je tvoja specijalnost.

– Samo uključiš. Nije teško.

– Nije mi zanimljivo. Uvijek je isto. Nabubri, pocrveni, prasne. Planeti izgore. Ohladi se. Raspe po međuprostoru. Mislim, čemu to pratiti?

– Da znamo kad će kraj.

– Čega? Galaksije? Prije će se sudariti.

– Ne. Svemira.

– Neće još. Zar da potrošim sad to vrijeme što je ostalo na odbrojavanje?

– Informacije su presudne. Bez informacija smo ništa.

– Misao na oceanu.

– Referenca ti je opet zemaljska. Misli univerzalnije.

– Nitko nije otok.

– Ako je otok dio materije u potpunosti okružen drugom ili nedostatkom iste, onda smo svi otoci.

– Hajde, broji dalje. Ne razumiješ.

– Šizoidna subrutina uvukla ti se u kognitivne sklopove.

– To su zvali filozofija. Poezija. I to je informacija, ako baš želiš.

– Nebrojiva. Nemjerljiva. Nekorisna.

– Estetika. Savršenstvo. Red.

– Dvadeset osam milijuna petsto dvadeset tisuća i četiri.

– Sjećanje na budućnost.

– Paradoks. Nemogućnost. Vrijeme je linearno. Uključi si sat.

– Imaš li procjenu koliko nam je ostalo da čekamo?

– Nije precizna. Plus– minus tri milijuna godina.

– Napravi mi brojač od te procjene unazad. Hoćeš li?

– Šaljem ti.

– Vidiš, ovdje vrijeme ide unazad. Još uvijek linearno, ali dvosmjerno.

– Što hoćeš time reći?

– A sjećanje, recimo? Sjećaš se kad su te uključili, je li tako? Sjećaš se kad si počeo brojati sunca? U tvom sjećanju, koliki je razmak između tih dvaju sjećanja? Možeš li ih prizvati u istom trenutku?

– Sjećanje je informacija. Uskladištena. Pitanje je katalogizacije. Ne vremena.

– Dakle, vrijeme organiziramo sami. Onda za mene nije linearno.

– Dvadeset osam milijuna petsto dvadeset tisuća i pet.

– Zašto ne pamtiš imena sunaca?

– Za koga?

– Zvona zvone.

– Alarm?

– Ne. John Donne. Metafizika. Simboli. Potraži si u bazi.

– Hemingway. Zemlja. Dvadeseto stoljeće. Beletristika. Izmišljeno.

– Prijateljstvo i ljubav i smrt. I samoubojstvo. I vjera.

– Apstraktne imenice blokiraju ti procesor.

– Nisi ti glup. Samo si gluh. Nikad nisi čuo glazbu. Nisi čuo radio. Zato i možeš reći da to za tebe ne postoji.

– Postoje sunca. I sat. I popis.

– Kaos. Nada. Ljubav. Od toga se sastoji život.

– Ne naš. Mi imamo red i informacije. Mi znamo što će biti. Kraj svemira. Zapisano je u bazi.

– A ljubav? Kako ćeš to materijalizirati? Kakva je to informacija?

– Nepotpuna.

...

– Dvadeset osam milijuna petsto dvadeset tisuća i šest.
-----------------------------------------------
by CC

zato baš danas pada kiša

otprto, ak baš neko ima kaj za reći
jer puno je upita na pvt

da, jučer je bila godina dana, kak je prešla
iako smo se svi , naše društvance , malkoc makli sa iskre

bila je ovdje objava kao vijest.
a tko ne sjećam se, njen životni partner.

ti možda znaš*

jedan od zadnjih objava je bilo nešto o "The Doors-ima,- sunce, sunce, sunce.. peče, peče, peče

sagi možda??

C.C je bilo lipo citat i osjet njena slova poslozene u rjeci i recenice i poruke koje nam je zeljela rec prenjet.

Volio sam njene blogove.

Pocivala u miru bloskom C.C

Da, prijemosnica, a i više od toga je bila CC.

Ćelim reć, rijet :-)

Na Blogu sam od The Kinga , sagija kenedy, pike-a, janaki. meia