pOetry

Kažeš skok sa Šibenske katedrale, ha?

Svaki dan me istim glasom probudiš u pola šest i pričaš besmislice za dobro jutro
Prije nego ti svane
Prije nego otvoriš oci
Ja uglavnom samo slušam boju melodiju i ton
Srce je metronom zatvoren u kutiji
I lupa i broji
Tvoje smiješne naglaske
Kažeš hajmo skočiti s katedrale, ha?
A pojma nemaš
da se bojim straha,
i pada i olovnih nogu i boli
Lako je umrit, ma mi se neće patit.

Dobrovoljno sam nacrtala metu na prsima
I izložila se razbijaču s otvaračem konzervi
U desnoj ruci skrivenoj iza ledja

Pružam ruke prema tebi
Ne uzvraćaš, držiš fige u džepovima
Da ti ne pobjegnu
I misliš da na to imaš pravo
Jer si ih sam uzgojio na svojoj smokvi
Iza katedrale.

Povremeno pružaš ruke u svim smjerovima
Prema svima podjednako i ni prema jednoj posebno
Štitiš samog sebe od ranjavanja
S figom u žepu.
Znam bila sam takva, bila sam s takvima.
Sad mi se vise neće. Biti u strahu ni biti ranjavana.


Zabludjelost me čini neopreznom
Glad me čini nestrpljivom
Tlapnja me čini tupom
Na upozorenja
Ne hodaj po tračnicama
Ne hodaj po nožu
The wound is the place where the light enters.

Zato puštam da se zarineš pod kozu
U početku je nježno i toplo
Čini se kao srećica
Kao mali mačici na kiši
spašena sam na tren

Lancetom napraviš još jedan x i uvlačiš se blizu srca
I rasteš kao strano tijelo
Ubrzo shvaćam da sam ipak ranjiva
Smokvin sok curi
Rana bukti i uskoro ću je morati kirurški ukloniti
I ispustiti gnoj, krv i blagu sukrvicu
Sedirati očistiti zasiti i čekati da se pretvori u ožiljak
I opet sam ti dozvolila da mi se zavučeš pod kozu
I zagrebeš
Umjesto da me samo takneš po površini
Hranila sam te srcem i iznutricama
A ti mene figama.

Set your life on fire. Seek those who fan your flames. Rumi

Sjajno.

:)

Lajk :)