Svitci s asfalta

Autor fotografije: Antonio-Maria-Fantetti


Dugo već ne gledam televiziju. Nemam ni evotv, maxtv, iskontv i ostale teveje. Televizor palim samo kako bih gledala Netflix na velikom ekranu i to rijetko. Obično „binge watching“ neke „real crime“ serije. Ili krim serije kao takve, skandinavske, američke, latinoameričke, nema veze, bitno da ima mrtvih i misterije, još ako ima i forenzike, to-je-to. Imam taj nekakav afinitet prema mračnim sadržajima, nekakav pokušaj ravnoteže s generalnim nastojanjem za pozitivnim pogledom na svijet i život - pretpostavljam.

Rijalitišouove izbjegavam, radi općenitog osjećaja susramlja s kandidatima kao i samom sobom kad podlegnem niskim strastima i uživim se u zaplet, koji bi trebao biti stvaran iako svi znamo da nije, a opet se nekako uvjeriš da jest i osjećajem nadmoći i prijezira govoriš sebi i drugima kako se „nikad ne bi tako blamirao, bio tako glup.. bio tako neracionalan… „ iako si bio baš takav nebrojeno puta da sad.

I tako prošli tjedan, tražeći zanimljivu seriju na Netflixu za nedjeljno poslijepodne, naletim na „Love is blind“. Američka verzija, 1. sezona… piše nešto kao samci koji žele biti voljeni zbog onog tko su, a ne zbog izgleda, izlaze na upoznavanje na slijepo, u nekonvencionalnom pristupu upoznavanju.. Ukratko, koncept emisije je da se kandidati nalaze u kapsulama (pods) te se kroz niz sastanka upoznaju, ne vidjevši se, isključivo na temelju glasa i razgovora, odnosno na temelju osobnosti. Ukoliko se neki parovi svide jedno drugom, slijedi prosidba, ukoliko ovaj drugi pristane, prvi puta se nađu u živo. Zatim slijedi vjenčanje itd. Sve u ludo kratko vremenu od mjesec dana.

Zainteresiralo me je, podsjetilo me na Iskricu. Prvi puta se prijavila davno, davno. Tada još nisam pisala blog, niti ga previše pratila, zanimalo me pronaći partnera, srodnu dušu, na temelju razgovora, osobnosti. Baš kao što temeljna pretpostavka emisije navodi. Tada nisam objavila ni sliku, iako sam bila puno mlađa, ljepša i mršavija haha. Upoznala sam neke ljude, s nekima se i našla. Nije mi žao. Nije trajalo, nema veze, svaka osoba koju upoznam, nešto mi donese u život. Naučim nešto o sebi i ljudima.

U emisiji, naravno, ne nedostaje drame, suza, smjeha, hormona, zaljubljenosti, očaja, svađa i intriga. Privuklo mi je pažnju kako svi parovi koji se spoje pričaju o nevjerojatnom intenzitetu osjećaja, kojeg je teško razumjeti u vanjskom svijetu. Kako kroz razgovore i otvaranje unutarnjeg svijeta, neometani kakofonijom i očekivanjima, izgledom i statusom - razvijaju najdublju povezanost dvaju bića. Zanimljivo je vidjeti kako se dinamika odnosa i stupnja zaljubljenosti mijenja susretom. Da o vraćanju u stvarni život, upoznavanju obitelji, prijateljima, njihovim očekivanjima, vlastitim očekivanjima, stilu života, prihodima, poslu, i na kraju izgledu - ne govorim. Takozvani „stvarni“ život. Što god to značilo.

Cijelo vrijeme, nisam se nekako mogla oteti osjećaju poznatog, ne poistovjetiti se i povući paralelu s vlastitim iskustvom s Iskrice. Dogodila se i meni. Slijepa ljubav. Znam kakav je osjećaj zaljubiti se bez ikakve predodžbe o fizičkom izgledu osobe, kakav je osjećaj povezati se i otvoriti na razini za koju nisam znala da postoji do tad. Kakav je osjećaj željeti provesti ostatak života s tom osobom, u kratkom vremenu osjećati se kao da ga oduvijek znam. Kakav je osjećaj ne izdržati test tog istog „ stvarnog“ života, zbog očekivanja, okolnosti, vlastitih nesigurnosti i još puno sitnih i velikih razloga koji ponište onaj najvažniji – povezanost duša. S odmakom to jasno vidim.
Nakon odgledane 1. sezone, uslijedio je binge 2. sezone. Na intelektualnoj razini sama sebi govorim, interesantno mi je to gledati kao socijalni eksperiment. Ali istina je da su to univerzalna ljudska iskustva, arhetipovi ako baš hoćemo, nešto čime se svatko može poistovjetiti. I razmisliti.
Nakon toga sam pogledala Brazilsko izdanje, koje je potpuno drugi nivo ludila.. Zbog njihove kulture, otvorenosti, strastvenosti, otvorene seksualnosti. Tu tek nije nedostajalo drame i suza, obrata i iznenađenja. I onda Love is blind- Japan. Da, da, priznajem… i to sam pogledala.

Kulturalni šok. Sasvim drugačija dinamika, iako su univerzalni ljudski osjećaji prisutni i vidljivi, kao i stanovit stupanj amerikanizacije. Odnosi su lijepi, nekako čisti. Čak i prekidi. Minimalistički kao i njihov dizajn. Način na koji razgovaraju, kako jedno drugo sluša. Govore si hvala. Hvala za ručak koji si skuhala, hvala što si mi rekao nešto lijepo. Hvala ti što si tu kraj mene, hvala ti što me voliš. Hvala što postojiš. Hvala tebi…. Ne znam, mene je to dirnulo. Mislim si koliko bi veza možda bilo spašeno da su partneri bili zahvalni jedno na drugom. I slušali jedno drugo.

…
Da li je ljubav slijepa? Da! Odgovorim spontano u zrak. Tako sam i ja došla odje davno davno, tražeći, želeći i očekujući da ću naći nekoga tko me želi i voli zbog onoga tko jesam, ne onoga što jesam. No to su bila druga vremena. Više ne tražim. Jesam li odustala od ljubavi? Nisam. Neka ona nađe mene.



Link

Pozdrav svima :)

Pozdrav i tebi bab ba;-))

Ja! Sječam se! Te! Ja! Sječam se! Te! Ma, šta mi uradili. Ma, šta mi govorili! Ja, sječam se!

Mi smo pričali i o nekoj kavi!

Fora bi bila parafrazirati maksimu, ljubav je slijepa, u ljubav vidi :-)

jer,

Kako netko tko je slijep zna kako je nekome u ljubavi, a vidi :-)

Uostalom,

Ljubav nas uništi, a sebe spasi.

btw, lezbijska scena na režiranoj fotografiji je plitka i površna.

kao, jedna žena u suknji pruža poljubac drugoj ženi u poslovnoj odjeći u prostoru koji sponzorira spot.

Jeftin kliše koji bi neuke trebao fascinirati asocijacijama na zamotanost žena u arapskom svijetu, a ne bih se začudio kada bi u pozadini bila neka bjelosvjetska atribucija.

Ništa osobno, tek koment.

Zanimljiv je film, više kao art, pa je nepoznat širem krugu.

"Svijet Diane Abrus"

Tu je neka dubina u gledanju, i glumačka ekipa nije za bacit :-)

Nicole Kidman, Robert Downey Jr.

Sljepoće na tone i vagone :)))

Babs...fališ ovdje..nedostaje mi tvoj senzibilitet...tvoja nastranost umjetnosti... Nisi se pokvarila..ti nikad i nećeš...nekak si mi uvijek bila draga radi toga..i ne mogu reći da mi je žao što te nema ovdje...jer nije ovo najzdravije mjesto...al...žao mi je šta te nekako nema...

Pozdrav :)

Alloo babilonka :)

Još jednom pozdravi svima :) Lijepoje malo navratiti

Ilija, moram priznati da ja fotografiju uopće nisam vidjela u kontekstu kako ga ti tumačiš, meni je to zgodan drugi kut gledanja na poznatu sliku u pozadini od Maggritta i kao asocijacija na slijpu ljubav. No, svakako umjetnost svatko može vidjeti na svoj način. Nisam shvatila osobno :) Hvala na preporuci filma.

Đuro :) Hvala ti za ovu lijepu poruku