pOetry

Moram odvesti auto na tehnički pregled
I umirem od straha radi voznje po skliskom kolniku u subotnje jutro
Dlanovi mi se preznojavaju na samu pomisao o parkiranju u centru grada
Zlo mi je od ideje da cu provesti jutro sa ekipom u plavim kombinezonima
I necu znati ako me uopce budu pitali kako se otvara hauba i gdje se mijenja ulje
I statijaznam kako se koji dio zove.
I imam li sve dokumente i gdje sam osigurala vozilo i jos sijaset teskih pitanja od kojih vec sad gutam knedle.

Glavno da je auto, da je automatik, da vozi i da imam dovoljno veliki gepek za sve palme kamenje skoljke uzad i karbinere i kosaru jabuka
I da nadjem dovoljno velik parking pa da bez straha mogu parkirati.
Vec dva dana ne mogu zaspati od pomisli na tehnicki pregled
automobila marke Mercedes B-klasa 200 CDI automatik, 2008 god.
Garaziran dobro odrzavan malo vozen.
Prevrcem se na jastuku vozeci Crvenu Kristinu Carpenterovu u magli.
I sjetim se Holy Hunter u Crashu. I poslije u Pianu, kako tone na dno.
Samo joj je za glezanj zavezan moj mali Mercedes. B klase, 200 CDI automatik, 2008. godiste.
A moram samo doci do Zvonimirove. Big deal.

A prolaze me srsi dok mastam o susretu na slijepo
S tankocutnim bicem koje se boji uvjeta i quid pro quo
i vjerojatno ultimatuma itd
I smjeskam se dok perem zube na pomisao da ce mu usne imati okus breskve
Ili barem kaugume s okusom mentola
Da ne mirisi po cigaretama nego po zudnji i ljubavi
Da ima njezne obraze i uha koja se vole maziti.
U mraku.
I da ima mekane dlanove i tople ruke.
Dovoljno dugacke da me obgrle dvaput
I grle jos milijunput.
I da bude drag i dobar i mekan kao kruh
I da kad izadjemo iz kina pada kisa
I da pokisnemo
Bas kao u filmu kojeg uopce nismo gledali.
Jer smo imali pune ruke posla
Iza skroz zatvorenih ociju.
Zato se to i zove – sastanak na slijepo.