pOetry

Neki dan su mi rekli da nisam njezna
Da imam kretnje bogomoljke
Da milujem kao da krpom brisem stol
Kad se smijem tresu se orasi u vreci
I da ubadam izravno u srce
Da gledam direktno u mozak
Tu izmedju ociju
I trazim odgovor
Izravno i bez zavijutaka

i da svejedno zracim kao zraka
da crtam kao dijete
i slikam kao muskarac
a po zidu saram kao Lonac
da se na papiru vidi koliko sam plaha
a na zidu da je masta jaca od straha

Sviđa mi se jako:-))

Uhhh uzdahne bogomoljac,

svijestan svoje sudbine da na kraju ce bit tek prehranbeni artikal njene ljubavi, pojeden i probavljen,

uuh i prepusti se sudbini ljubavi

Pardoncek,

Ne njene vec njihove ljubavi

Jer kako da odoli ako mu nesto ovako lipo napises, sa dozom finog izazova