O životu

Istinitih ili bar tako predstavljenih romantičnih početaka vaših ljubavnih priča.
Dakle kako ste upoznali i započeli vezu sa vašim bivšim ili sadašnjim životnim partnerima.
Predlažem da natječaj traje sedam dana.Isto tako predlažem da za to vreme izaberemo
tročlanu komisiju kaja će izabrati i proglasiti najljepšu priču.
PS.Ima li dovoljno hrabrih članova iskrice da ispričaju svoje priče.

Za početak vas molim da se večeras izjasnite slažete li se sa predloženim.

Ako su bivše veze, onda ima razloga zašto su bivše, taman posla da ih se još i prisjećam, sretna sam da sam ih zaboravila.
A sadašnjeg partnera nemam, kada se pojavi, sve ću tu napisati. Bez brige.

tape dragi, pusti natječaje. Zvuči nekak grdo:)))
Bez namjere da uđem u konkurenciju, evo kako je izgledao moj romantični početak: jednog dana pozvonila mi je na vrata, ONA. roditelji su bili na poslu,spremao sam se na predavanje na faksu kojeg sam tek bio upisao, sa riječima: "Već dugo želim biti s tobom Slažeš li se?" (znali smo se tek površno i viđali u društvu "omladinaca" koji su se sakupljali u ono vrijeme na društveno prihvatljivim aktivnostima:)))
Nakon šoka, slijedio je poljubac i sve ono što ide iza njega. Ostali smo skupa 22 godine. Bila mi je prva cura:) I jedina, dok nisam ostario...:P

Bok, ete! Meni se čini da bih o tim romantičnim počecima mogla knjigu napisat:) A sigurno i mnogi drugi ovdje... Tvoj bi se post pretvorio u roman u nastavcima...:) Ideja mi je čak i simpatična!:) Ne znam koliko je izvodiva...

Evo mog jednog neobičnog početka. Nakon posla išla sam u banku, sa torbicom, vrećicama i nekim fasciklom u ruci. Nosila sam i privjesak sa hrpom ključeva u ruci, jer sam taman izašla iz auta. U nekom trenutku privjesak mi je pao na pločnik. Kad sam se sagnula, fascikl se rasuo, svašta mi je poispodalo. Kad sam počela sve to skupljati, najednom se u tom kao iz čista mira stvorila neka muška ruka i počela skupljati sa mnom sve te stvari. Podigla sam glavu i učinilo mi se da sam ugledala najljepše oči na svijetu:) I on je mene pogledao neobično i tu je nastao neki mali klik, i preskočila je neka iskrica.:)) Ne znam dali me prije primijetio, jer nije me čak ni pitao trebam li pomoć, nego mi je jednostavno pomogao. Zahvalila sam i tu je počela neka priča koja se nastavila na kavici, i kasnije jednom romantičnom nastavku...:)) To mi je stvarno bio jedan od vrlo neočekivanih početaka...:)

Tape, ja tebi dugujem izvinjenje. Moj komentar, negdje gore, mislim četvrti po redu, krivo je naslovljen. Napisala sam: bok, ete! Sorry, dogodilo se. Htjela sam napisati: Bok, tape! Ispalo je donekle nemarno, neprimjereno i nepristojno. Došla sam ovdje i za svoje pojmove prekasno, nezadovoljna što se nisam mogla ulogirati daleko ranije, zbog nekih tehničkih poteškoća na Iskrici. Izjavu o tome sam dala i na svom zadnjem postu. Najprije sam malo čitala postove, pa i tvoj. Onda sam komentirala nekim ne baš određenim redom, recimo niti svoj post nisam komentirala prvi. Ovdje gore, vidjet ćeš, dala sam izjavu da mi je tvoja ideja ovog posta simpatična. Bilo je kasno, desio mi se trenutak dekoncentracije i pogrešno sam te oslovila. Nadam se da nećeš zamjeriti. Ispričavam se još jednom.

Lana sve je to ljudski,nemam zašto zamjeriti.
Sve i da si (A vjerujem da nisi) namjerno pozdravila
etea opet nemem razlog za zamjeriti.

Pa naravno htjela sam namjerno pozdraviti tebe:) A i ako izuzmemo tu nespretnost koja mi se desila na početku komentara, vidljivo je da se njegov daljnji sadržaj odnosio na temu upravo tvog posta , a ne nečijeg tuđeg:)