naprimjer'

Bijela lađa, modro more.
Morem lađa brazdu ore.

Brazdu morem lađa pluži,
a nad brazdom galeb kruži.

Sve od Splita pa do Hvara
bijela lađa brazdu stvara.

A sa lađe Katarina
motri igru dva dupina.

Čas su gore, časkom dolje,
razigrani, dobre volje.

Čas su dolje, časkom gore
- ljuljačka je njima more.

Ljuljaju se, plove, skaču
pa nestanu prema Braču.

Gleda dijete vale plave.
Dupiini se opet jave.

Rep im vidi i peraje.
Vječito im igra traje.

Čas daleko, čas su bliže,
sve dok lađa Hvaru stiže.

I sad tu već nisu,
klisnuli su prema Visu.

(Gustav Krklec)

⌛