Maslinovo ulje prodajem

Jesen 1991

Pukla lipa jesenska zora, onako blago mediteranski topla, vedra jasnog obzora od gornjeg vrimena.
Grupici Zengi gore na nekom pripizdinastom brdu od Zavale uzbrdo puca pogled doli na more, na Pelješac, na otoke, kamen se bili, more se modri sve diše od lipote u tišini zatišja, u miru bonace.

Bože mili šta je lipo.
Kaže jedan opijen divoton tog trenutka.

Benti mater tebi i lipoti, java odnija tebw i ovu lipotu, ludonja ludi, beštima drugi na njega.

Jesi li poludija pita ga prvi?

Nisan, znan i ja da je ovo lipo samo da ovo ni tako lipo nebi čedići jurišali na ovo pa bi mi lipo sad lezali doma u postelji a ne se patili po ovin stinan ratujuć, e.

E, i štaćmo sad?

A ništa, more nemoremo isušit, otoke nemoremo fondat,
nemoremo ništa nego ebat čedićima mater i potrat in nazad pa onda poć doma.

Aj ludonja što si se jutros uzbuba,
lako je rec ebatćemo in mater i potraćemo in, a kako?
Kako kad su puno jači?

Kako? Kako???
Boli me kuac kako!!!
Neznan kako ali znan da oćemo.
OĆEMO JER SMO JAČI ZA OVU LIPOTU!!!


Gledan otvorenje Pelješkog mosta, i dosla mi upamet ova anegdota istinita iako malo karikirana iz toga gruboga vrimena.
Ne ponovilo se.

Ali mislim da most su ljudi, ljudi ga grade, grade da spajaju obale,
u biti grade ga da spaja ljude,
da spaja zivote, da in nesto dobro priko njega dodje, da negdi u dobro odu.
Ljudi su temelji svakoga mosta, i ovi moji "budalaši" sa ćuke su mali temelj mali kamencic u mostu.

Sad su star ili bar stariji, neki i nisu vise sa nama, Bog in da pokoj, neki su gubitci zivotni bitaka, neki su uspjesni ili uspjesnji u zivotu, spavaju u doma u svojoj koćeti sa svojin ženan ko je ima.

A šta sam ustvari tija rec?

Tija san reć neka nan ovi most ucini lipotu lipson, neka nas spoji sa dobrin, sa boljin, jer Hrvatska moze bolje, mora bolje mora bit sritan dom svojin ljudima.

I zato je meni ovi most i most ponosa, Hrvatskog ponosa, bar ga u meni budi,
ponosa na moje budaleste zenge, na sve nase pobjede,
i neka nan most na dobro bude.

Priko mosta zna i ljubav doc

Zna i ispod mosta proc

Pa neka nekomu neka Julija priko mosta dodje, i neka nekoj Juliji neki Romeo priko mosta dodje

Ma mogu se i nasrid mosta trevit e

Naš Kre možda sad turira motorom preko mosta

A turirao je dolje i ‘91.

Par kilometara sjevernije od mosta i mene dopalo turiranje na Male Bare

Uglavnom, lijepo mi bilo odgledat ovo.
Na “Tvoju zemlju” me umalo suza iznenadila.
Mrva je falila :)

A štaš malo smo smeksali otada ali opet mislin da smo nekako isti ostali bar u korjenu

A gladan ti most i mogu rec da je bas lip, lip ka moja Mande

Skoro da bi mu ja da ime

Most moje lipe Mande

Ponte di mia Mandina bela e

Bridge og bjutiful Mande, may Mande

Most svih hrvatski Manda

Jer da ni Manda koga bi mi volili i ko bi nas volija

Zato svin Mandama hvala

Lijepo.
Čestitam dragi naši momci.
Kako se onda bili mladi.
neka vam briđeva over trabl woter :)**

Bio sam. Prošli smo odmah nakon Puljića i nevere.

Ali ubio nas protokol. Čekaj, pa čekaj, i tek poslije 10 prošli. A rekli nam da u 7.10 budemo na mjestu i spremni.

No čeklali bi do jutra samo da prođemo.

Eto ti...
Cijeli most pa Mandin...

tu gore je bio emoji "palac gore"
✌️

'91. nije bio palac
tad smo pokazivali Victory
✌️

Geso hvala

A moj covik ko ti je krov kad se drzis protokola e

91 bome bilo i kad smo pokazivali i koliko brze noge imamo :))))

Da se nelazemo digod je bilo i strateskoh uzmaka da tako fino recen :))))

Jarce, jako lijepa tema..

Kako ti uvijek znaš spojiti šaljivo i ozbiljno...

Blago svim Julijama....Mndama... svim ženama...koje su prolazeći mostovima srca...

Ili strepeći i čekajući...

Dočekale svoje muškarce...

Da im se iz rata vrate...

Hvala svima koji su se borili i izborili..

I preživjeli...

Onima koji nisu...

Svaka čast i slava i počinak u miru...

I neka si se ti samo sretno vratio svojoj Mandi...:)

Lana triba rec da je bilo i muskaraca koji su cekali svoje Ivane Orleanske da se iz rata doma vrate.

Zato i hrvatskim Ivanama Orleanskim triba rec hvala i iskazat postovanje

A nije lako ni stat doma i cekat u neizvjesnosti zato i zene, cure, matere, sestre su se isto naratovale i napatile i njima hvala i cast

Znam i svim Ivanama od Orleana...odnosno bilo kojeg kraja...hvala...

Kad sam došla u Dalmaciju poslije rata...na more...i vidjela tu pustoš...i siromaštvo...i bol...

A imala sam novca...kupovala sam sve što mi treba i ne treba...ostavljala i više novca ljudima nego što su tražili...

Što su ljudi na cesti, na štandovima, nudili da se proda...tako da prežive..

Na suze mi je došlo...i srce me je zabolilo u što se to Dalmacija tada pretvorila..

A Lana draga, ima puno domaci i furesti sta in suza dodje u oko kad vide usto se ova Dalmacija sad pritvorila.

Al to je tako svako vrime nosi svoje a valja dusu, duh sacuvat pa se nadan da je bar malo toga duha i duse Dalmacije jos ostalo i jos zivi i dise

Samo da se skroz ne pritvorimo u apartman okicen kineskin suvenirin

A nece jer
HAJDUK ZIVI VJECNO e

Jer dalmatinsku ludost mogu licit ali izlicit nemogu e

Jer vise ludi dalmacija ima po kvadratnomu metru nego zagorje pijancina po kvadratnomu metru e

Evo sinoc trevija jednog prijatelja sta se odselija u Ameriku i dosa sa zenon Amerikankon malo obic stari kraj i obitelj.

Popili par pica, i uvatili ga udjir da je triba doc tjedan dana ranje na godisnji pa pomoc bratu i ocu kumpire iskopat a ne doc samo odmarat

I on nan se blendo od nase zafrkancije rasplaka ka malo dite jer kaze da ga u Americi i za kopanjen kumpira vata nostalgija.

Jadna zena mu se uznemirila, mi se smijemo ko ludi a on u suzan rida ka malo dite

Zena mu mislila da ga vridjamo maltretiramo rugamo mu se, a on nas grli govori zeni may frends may frends i place li ga place,
A zena skuzila staje pa se i ona pocela smijat ko luda i tacno nan to govorila

Creyzi pipl, creyzi pipl

Nakraju je jedan poentira zagrlivsi gospodju i govori joj,

Ajd ti ka nes poludit budes li se sa nami druzila :))))

E to joj nismo tili privest na engleski.

Prvo neka poludi a onda cemo jon rec zasto je poludila e :)))))

Jare, i ja volim Dalmaciju...

Znaš kako se kaže...

Svijeta prođi, kući dođi...

Ako netko ne poludi kada dođe u Dalmaciju..

A možda nikad ni nije bio normalan...:))

I da je sto Amerika..

rodna gruda ostaje u srcu...