Non quis, sed quid

Mislimo kako neke stvari možemo zaboraviti, ali ne. To je samo privid.
Nisam od onih koji žive u prošlosti i ne opterećujem se njome, ali ponekad je dovoljan odlazak na neka stara mjesta pa da se sjetim nekih davnih za mene nikad neprežaljenih dana.

Link

Slažem se:)
Dodao bih: osim posjete prostorima, u toj klasi je i melodija kao okidač koji nas munjevito vraća u emocije koje smo tada investirali u trajanje. O mirisima da i ne govorim...Najsnažniji su mirisi.

;)

https://youtu.be/ew_oqBwsx90

Btw, slika ti se ne otvara dobro, dobivam error....

četri slikice se lijepo vide (ja na računalu)

Pogni, izađi i komentara i pogledaj post izvana, u lijevom gornjem uglu je mini sličica, koja se ne otvara.

Ove 4 su ok.

Emica....kaj sam sve morala baciti iz stana da bi jednostavnije i sretnije živjela...strašno.Kako su godine prolazile tako sam sve lakše mogla raditi selekciju...sada imam samo 2-3 predmeta koji me ne drmaju.Ovo kaj Etee veli za mirise....to je horor...imam osjećaj da još i danas kak pes osjetim tu i tam neke mirise...uffff!

tak je emo...treba obići sva ta mjesta na kojima smo bili. baš onako kako veli m. proust u svom putu ka swanu: "...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."