Mic, mic...

Nema mi ljepše stvari nego kad nigdje ne moram ići cijeli dan, da me nitko ne dira, da mi telefon ne zvoni, da ne trebam nikome i da se isključim potpuno od cijelog svijeta.
Nije lako biti ja, promijeniti kontinente, gradove, i mjesta i osvanuti relativno normalan.
Znam, znam, ima ih koji više putuju, naravno, ali ovako kao ja, biti iščupan iz jednog mjesta s korijenom, preselit se na drugo mjesto, opet s korijenom...i taman se korijen malo razraste, opet ideš na treće mjesto, i kad se aklimatiziraš, vraćaš se na početno mjesto.

To je jako naporno, fizički naravno, ali psihički najviše.

Tako kada dođem ovdje, natrag, ima posla ko u priči, ali nitko me ne sili i tjera, nikome ne polažem račune, tako da sve radim svojim tempom, kako mi se hoće.

Subotu i nedjelju sam si uzela slobodan weekend da ne radim ništa, da se izležavam, da čitam Jack Reachera (nisam ga uspjela na putu), zezam se na laptopu na Facebooku, na YouTubu i mazim se s Masonom (on me obožava, tek je shvatioda sam došlaza stvarno, pa se stalno mazi).

Umorna sam, a valjda još imam jetleg, stalno mi se spava.

Da si poljepšam posao koji radim, tj. ne radim ništa, jedem bombone koje sam donijela iz Zagreba, Bronhi, Pepermint s punjenjem čokolade i Kokosove kuglice punjene s nekim alkoholom.

Kofere sam već davno raspakirala, veliki crveni sjajni Samsonite je uništen, otpala mu noga s kotačem negdje u Chicagu, mogla sam prijaviti, ali nisam, Samsonite daje garanciju 10 godina, ali...kupit ću novi, ovaj ide na smeće.

Inače, prekrasni crveni sjajni kofer, kad je bio nov, nakon prvog putovanja je izgledao otrcan i star, jer stoka to baca...i tu ništa ne možeš, oni intelektualci koji umataju kofere u plastičnu foliju, haha...ja samo u jednom smjeru imam 3 leta, povratak...3 leta, kontrole, carinske i ostale...

Ove sam godine prošvercala samo 3 najmanje bočice Domaćeg (ruma), 6 spužvi Skoč Brajta, haha (ima ih i ovdje, ali su sve male s tankom žutom spužvom), 4 Križaljke Skandi, bombone, nije baš neki šverc.
Očigledno, nisam baš bila raspoložena za kupovinu.

Drugi dan po dolasku, (prvi dan sam samo spavala), odlučila sam se otići u spezu, nisam imala ništa doma.

Imam ja normalno, brašno, ulje, šećer, konzerve, ali nisam imala svježe namirnice, kao kruh, mlijeko, jaja itd.
Sjedoh u auto, a auto ne pali, naravno, bio je 3 mjeseca neaktivan (tko zna kak bi se ja palila).

Nakon peripetija, pozovem Službu za pomoć na cesti i frajer dođe za 20 minuta. Upali.

I tako nakon pola sata s upaljenim autom, ja se odlučim da odem u drugi grad u dealership da mi zamijene akumulator, jer sam ionako to namjeravala.
Tako, da je barem što se toga tiče OK.

Usput su mi dali dijagnozu da trebam 4 nove gume $1200, malo sutra.

Juicy, da te utješim, cijelu noć su mi snimali neku sapunicu pod prozorom, pred jutro sam popil deci Jim Beama, Bob Marley praši Uprising (a ja nisam high) mačka (ženina) me zajebava oko klope, i grizem se kaj nemrem (još) složiti svoj blog kak bi ja štel. Be happy…

Lijepo te vidjeti, pogotovo kak si se napil od 1 dcl alkohola, nego drugo nešto...to je tvoja mačka, tvoje žene nema više, zašto ne priznaš i mački i sebi istinu?

Juicy, znam da je naporno, no mislim uz sav posao koji te dočeka, uz sva privikavanja na novi/stari krevet... i sve ostalo, da te promjene i gode. Bilo bi premonotono da je stalno sve isto i slično.
Naravno da su lijepi i dani potpunog mira, kad se ne mora nikuda ići i nema obaveza i pozivanja...
Ali... tužno bi bilo da to potraje.
Živim u promjenama... moje relacije nisu tako daleke kao tvoje, ali su putovanja češća. Lijepo je biti i mobilan :-)

Fatamorgana, hvala ti na javljanju.
Ovdje se ja ne žalim ni na što, zapravo konstatiram činjenice.
Ovo je moj život.
Ne kažem da sam zadovoljna, ali ovako nekako ide i nemam snage (volje) promijeniti.
Ovo je kao inercija, teško je iz ovoga izaći.
Pretpostavljam da mi se dogodi ljubav ili u moj život uđe neka osoba, promijenilo bi se, ovisno gdje bi mi se tako nešto dogodilo.
Ali nije, i sve ostaje status quo.
Pozdrav.

Đusi, važno je da si ti sretno stigla..:)))

NAJBITNIJE JE DA SE ŠOFEJU NIJE SPAVAJO

Haha, točno Kjele!