Svitci s asfalta

Francesca Strino

I tako..s prvim kišama – blog. Nekako u ciklusima mi dođe da bacim pogledam, pročitam neke stare zapise, kao inventura.
Šećem nedavno s prijateljicom koju rijetko viđam, već desetljeće živi daleko u inozemstvu. Kaže ona, „sad je prošlo dovoljno vremena od zadnje veze, vrijeme je da počneš dejtati“. Ja preokrenem očima, nije mi to prioritet trenutno u životu, štono bi se reklo. „Ne, ozbiljno. Jesi spremna?'“ ona će. „Ja sam rođena spremna“ odgovorim ne bi li završila s temom. Istina je da zapravo ne volim dejtanja. Onu početnu fazu iznošenja činjenica o sebi i svom životu, kao razgovor za posao. Ne da mi se… ne da mi se upoznavati ga s mojim malim i velikim tajnama i manama. Otkrivati njegove. Nekada sam mislila da je to čarobna faza, sad mi se to čini kao gnjavaža.
„ Moraš samo imati jasne kriterije kaj hoćeš i kaj nećeš. Sad s ovim iskustvom to znamo.“, veli ona s autoritetom. „Dobro, više znam kaj neću nego kaj hoću“ i počne nabrajati što ON ne smije biti. Poduža lista značajnih i manje značajnih kriterija. Čujem ju kako govori “ mora ručnik vratiti na držač, a ne da ga ja nađem na kadi“. Nasmijem se i onda shvatim da je to njen stvarni kriterij. „Ja ne tražim ništa što ne pružam za uzvrat“ (vraća joj se autoritativni ton u glasu). Možda je u pravu, možda većina muškarca smatra važnim da se ručnik vrati na njegovo mjesto. I da je to vrlo važan uvjet kojeg mora zadovoljiti potencijalna pretendentica na titulu bolje polovice ili štoveć. Ili neku sličnu potpuno trivijalnu stvar. Naježim se. Fala, ne fala. E sad mi stvarno ne „dejta“, pomislim. Kvragu, zar je taj ručnik stvarno bitan?! Uz sve što postoji na svijetu i u svemiru…
Mislim da nisam „spremna“ i da nikad neću biti spremna za djetanje. I sve više sam nespremna što sam starija i što sam dulje sama. I da tzv. iskustvo više smeta nego što pomaže. Svjesna sam da mi odgovara moja komocija, sloboda, navike. Da mi se sve manje prilagođava nekome drugome, da mi se sve manje čini kompromise. Sve manje imam strpljenja i uviđavnosti za ljude koji mi ne odgovaraju. Da uvijek radije biram samoću nego loše društvo. Da se ne može forsirati i stvoriti nešto čega nema stavljanjem kvačica i davanjem bodova onome tko je najuspješnije položio test. Ne znam… još uvijek vjerujem da se to stanje duha može promijeniti susretom s osobom koja mi rezonira i s kojom se mogu povezati preskačući intervjue i suhoparne teme. Možda ga sretnem recimo na Sljemenu, ili u dućanu, na Iskrici, kod veterinara?! (moj inner romantic zamišlja susret na tržnici dok zajednički grabimo celer). Ne znam.. oduvijek sam vjerovala u sudbinu, kismet, univerzum kakogod. Kad bude, bit će.



Link

Bok Babs :)

Jutros, na putu do posla, nekako sam imala volje, želje, štogod već istoznacno, napisati ljubavnu priču
Valjda kiše i ovo hladnjikavo vrijeme nas u spavaju, pa imamo vremena popričati sami sa sobom.
Kao ti sad...

Kad sam bila mlađa voljela sam faze zaljubljenosti, cak gustala emotivno klackajuci se, a kako su godine prolazile, sav taj can-can hormona me je previše znao posaugati.
Tak da, je, godine ipak čine svoje, možda i ne primijetimo koliko se mijenjamo, do trenutka kad jednostavno znamo reci - ne da mi se.

A to s ručnicima, ma primijeti se da nešto nije na mjestu kad nam je i ostalo izvan ravnoteže u dvoje, pa reagiramo... Nije ručnik ionako bitan...

Bok bakljo! Lijepo te opet čitat! Nažalost, neću te utješit, pače. Upravo sam u jednom takvom razlazu kada sam vjerovala prije dvije godine da je to to! Čak je i bilo tako dobro da sam, iako odlučila da neću više pokušavati, pokušala! Eto, druga godina samo što nije a "ručnici" kojih nije niti bilo odjednom su počeli iskakati posvuda? Zajednički život koji je obećavao pretvorio se u fijasko. Nitko nikog ne tuče...ali ona kvaliteta samačkog života gdje se ne moraš stalno prilagođavat, ispričavati i mijenjati...odjednim, malo po malo postala je želja i san koji želiš opet ostvarit! Je, falit će opet zagrljaji i spavanje u dvoje, ono lijepo zajedništvo i osjećaj da imaš s kim podijelit...u stvari ja više ne vjerujem u zelenjavu na placu! Ti daj, pliz!

babs...esi tu ?

Pozdrav ti, Bakljo !


https://youtu.be/vB4PhygbAz4

Top text☺️

e'

Bok, bok svima! :)
Meija, istina, imam čak nekakvu potrebu pisati, ali kao da mi nedostaje inspiracije za ljubavne teme. :)
Mai, bok! Šteta kaj nije uspjelo, al opet ak je bilo lijepo dobro neko vrijeme, neka. Možda tze za neko vrijeme opet uhvati želja za grincajgom
Đuro esam :)
Pozdrav alis, fala za link, uvijek nađeš pravu glazbu za priliku :)
Pozdrav DEV i hvala :)
Jarče, ae

Šteta što o ovako dobroj temu koja se tiče upravo nas... Solo ili u dvoje... Nije bilo gotovo nikakve razmjene mišljenja?

Društvo drago..jednostavno ovih dana nisam dobro društvo...inače na ovu temu bi pisala do iznemoglosti:-(((

Univerzum slučajnosti me doveo na tvoj blog... i pronašao sam sliku tebe iznutra, nerafiniranu, onakvu kakva mi odgovara. Možda će i tebi moja odgovarati?
Potraži me na iskrici-tržnici ;)