Vježba

Ja bi malo o mačkama… Nakon žene ostala mi je njezina mačka… Prvih tjedana nakon što smo ostali sami, bauljala je po stanu i kmečala tražeći je, a onda je dokučila da sam ja taj koji čisti pijesak i puni rajnglicu s klopom… pa me je tolerirala. Povremeno je dopuštala i da je počešljam, nije se pretjerano bunila protiv Frontline… i tako s vremenom mi se pridružila na fotelji ispred TV-a. Prije par mjeseci se prežderala Lidlovog sira sa špekom, izrigala mi cijeli hodnik, počela spavati u pijesku i bio sam prilično siguran da me ostavlja. Pa je to trajalo jedno mjesec, dva, već sam planirao svoje aktivnosti koje nisu uključivale mačkine potrebe i navike, planirao neka putovanja i tako… Onda se počela oporavljati, ponovno počela spavati u svom brlogu i opet smo počeli zajedno gledati TV. U stvari kaj sam štel reći…mačka me dve lete tolerirala kao… a kaj ja znam… kao nužno zlo, a sada me konačno prihvatila kao ravnopravnog (ovo mi zvuči smiješno, ali jebiga, tako se osjećam). Inače mačka, žena ju je nazvala Miška, u travnju je napunila dvadeset godina, tri puta se macila, sterilizirana je prije petnaest godina.

čestitam

Bome Miška ima lijepe godine, imala je lijep život :)

zlatne godine... ima još uvijek https://i.postimg.cc/Pxc44ZC6/DSC-1245.jpg

Imaš jedan + od mene, zbog mace :)