I..Tako..sad imaš..sad nemaš...



Svi će te kriviti
Otkočenih riječi
Punih osuda,
Ne krivi ih
Misao im bolesna
Glavom pluta.
Ne daj da te uvuku
U lavirinte očaja
Tamo sretne tuku
Bolesne im bolesnik liječi
novom dozom očaja.
Ustani!
Voli do izdaha!
Zagrli zrak!
Zaplovi nebom!
Skoči!
Budi svoj!

Link

03.11.2022. u 17:51   |   Editirano: 03.11.2022. u 17:52   |   Dodaj komentar

Ne krivim ih..krive oni sami sebe!!

Autor: arapo   |   03.11.2022. u 18:09   |   opcije


https://m.youtube.com/watch?v=Op6Tqnz5ANo&t=71s

Autor: wasyxde   |   03.11.2022. u 18:30   |   opcije


Veče Arapo...

Autor: wasyxde   |   03.11.2022. u 18:32   |   opcije


Dobra vecer i tebi Wasy:-))

Autor: arapo   |   03.11.2022. u 18:43   |   opcije


Krivica je duboko more,
tek malo plice od istine,
al trazeci ih,
ljucka dusa
u dubini tih mora
gorcinom pogine

Autor: Jarac999   |   03.11.2022. u 21:31   |   opcije


Dobro jutro! Tužan ovaj dječak u negvama? Ima čitav svijet pod nogama, pa ipak...nije dovoljno zato jer je previše!

Autor: sara_tera   |   04.11.2022. u 8:56   |   opcije


Jutro sara...

Tu kod mene(mislim na
Vukovar i okolicu)
ovih dana je tužno...

Kako sam bio godinama u
Zagrebu....tako sam i ja samo
18..11...sjećao se strahota rata...

No sad sam tu ...sjećanja..
odlazak na padove
sela ..kvartova ...
I gledam te stare žene čijih sinova
muževa..kćeri nema...ili se još za njih
ne zna..

Najgore kad me stare žene pitaju...
Reci mi kako mi je poginuo sin...

A što reći...nego...
majko nije patio...
Što nije istina...

Autor: wasyxde   |   04.11.2022. u 9:55   |   opcije


Strašna su tvoja sjećanja i ne može ih ništa uništi. I ne može čovjek pobjeć od toga ma koliko daleko (zagreb) otišao... To svuda ide s tobom. Ali ono što možeš učinit (a ne činiš), napravit mjesta u srcu i duši za nečim lijepim, nekim melemom koji će ublažiti sve te strahote... Pa muc po muc od maknut se od vukovara. Sadit zelenjavu negdje drugdje...odgojit neke nove mlade voćke, procijeput i svoju boljku nekom novom ljubavi... I tak, probaj...nije nemoguće već je nemoguće zato kaj ti misliš da je nemoguće! Iako razumijem, svaka naša bol mislimo da manje boli kad smo u znanom i poznatom a ne negdje gdje ništa nije naše? Ali varaš se...tvoj dom je tamo gdje si ti! Vrijeme ti je da si ga ponovo stvoriš. Mi mnogi nismo imali Vukovar ali razoriše nam dušu i dom neki drugi "dušmani" pa čak ako smo to i mi sami?

Autor: sara_tera   |   04.11.2022. u 10:47   |   opcije


Jbt mobitel i greške...mic po mic... Ima još al valjda je razumljivo?

Autor: sara_tera   |   04.11.2022. u 11:01   |   opcije


Čuj sara...nije isto..
Daleko od očiju..
daleko od srca...

Autor: wasyxde   |   04.11.2022. u 12:37   |   opcije


Dodaj komentar