Maslinovo ulje prodajem

Link

Svilaja, krajem mjeseca studenog 1991

Ladna noc, kiša rosi, zbijeni u nekoj vrtaci, promrzli mokri, prestrašeni, potonuli, znamo za vjest Vukovar je pao,
stiskamo se jadan do drugog,
valjda nam je tako bilo lakse,
svaku malo doleti minobacačka, zalaje rafal,
a neki četnik bjesno doziva,

UJE, O USTAŠE,
KLATCEMO VAS NOCAS,

pa opet malo pucnjave pa opet red uvreda, prjetnji.

Stipe izgubi zivce, podigne se iz zaklona ispraši cili okvir pa beštimajuć opet zaleže.

Luka poludi na njega, kojiti je kurac, što trošiš metke pucajuc u mrak.

Čuvaj ako krenu na nas.

Čedo se dernja opet,

USTAŠE O USTAŠE NEMA VAS VIŠE U VUKOVARU POKLALI SMO VAS

Šutimo

Čedo opet

O UJO, NOCAS ČISTIMO SVILAJU, SUTRA SMO U SPLIT

Jeba majku što što me ovi nervira,
kaže Marjo, rađe bi da me ubiju odma nego ga do jutra sluša.

Gubimo živce, bjes, strah, muka, oduzima nam snagu, osjećamo se mali nemoćni, bespomoćni, očajnički stiskamo prste na rukohvate pušaka, naprežuci oči u uzaludnim pogledima u mrak, gusti mrak nevideć ni desetak metara od sebe.

Najednom u tom ludilu,
Tonći započme pismu,
ovu pismu



Link

svi šutimo u nevjerici da netko uopce piva u toj gruboj noći,
i koju pismu uopće piva,
jer znali bi mi tako zapivat ali kakvu domoljubnu pismu ali tako lipi nježnu pismu o lipomu mistu, o ljubavi o lipomu moru nismo nikad.

A Tonći piva, piva i nestaje pivat, polako privatimo pismu, pa cujes i položj do isto privatija pismu, za tren čuješ cilu našu našu liniju kako piva Velu Luku,
nestvarno, nevjerojatno je to odzvanjalo u toj surovoj planini,
i ko zna kako, koje su to energije ti riči, te melodije, odjedanput nan više ni studeno isto koda smo se ti tren spustili na teplo veloluško more kada na rivi pivamo curama, zagrljeni nasmijani, puni sebe, puni snage, od gušta.

Ušutija je čedo, pristali su i pucat,
boli me đon kako in je bilo nas slušat,
samo san zapantija šta nan je tad ćaća reka, a ćaća smo ga zvali jer je bija dvaestak godina starji od nas.

Jebali smo in pismon, eto in nek znaju da je ljubav jača i od đavla, đava in od nas odnidja.

Eto danas na ovi dan kad se sićamo žrtve Vukovara, te hrvatske Kalvarije, Golgote, tog križnog puta šta su naši Vukovarci prošli, i ne samo oni nego i Škabrnja i još nažalost puno naših mista,
kažem ne zaboravimo žrtvu,
nezaboravimo ljubav,
samo ćes ljubavlju pobjedit zlo,
zato pivajmo i zapivajmo i danas sa ponosom s ljubavi prema našoj domovini sveton materi Hrvatskoj,
ljubavi bez mržnje sa samo jednon željon,
Bože daj nam našem domu Hrvatskom mir,
a đavle paklene odmakni od nas.

Eto Vukovarci hvala van za žrtvu, za bol za hrabrost.

Olivere i tebi Bog da pokoj i fala ti za ovu otpivanu pismu za koju ni sanja nisan sve do tad koliko je domoljubna,
hvala ti i za one riči
"neću in više tamo pivat“
čoviče od poštene tvrde riči i vire.

ZA DOM SPEMAN
DOMU SVOME VJERAN

Bravo, bravo Jarče!

Ima ovdje još njih koji bi mogli ispričati svoje ratne priče... ali, mislim da ne ovakvim stilom...

Vice Vukov
https://qyoutu.be/ZuTHJBhXq4g

Hvala im.
Hvala i svima vama koji ste prošli te strahote ,ovako, kako pišeš, na prvim crtama

https://youtu.be/NlL90fNk3Ho

Lijepo napisano o tako teskoj temi, bravo Jarce !
Ne ponovilo se nikad i nigdje

rasplaka si me ...ali to su suze za sve one kojima palimo sviću ...za sve vas koji ste bili na tim prvim linijama , u rovovima ...to su suze za jednu i jedinu najljepšu moju domovinu ..Hrvatsku ...hvala ti Jarac na svim ovim lipim ričima ..neka te čuva dragi Bog ...

Jarac, hvala Ti!
I hvala ti za ovaj zapis.

Cini mi se da se pre malo prica o zlu koje su nam zlotvori radili.

Izidea :) hvala

O da Izidea ovje medju blogerima ima jako ozbiljni ratnika i to znam, ja san mali domobran za njih ja ih znam minimum za jednu sestorku dobru za cuku cuvat

Alis hvala :)

Una :) hvala

Calida :) hvala

Zrnce :) hvala

Da se nikad ne ponovi i nikad ne zaboravi.
Hvala svima.

Jarče, nisam znala da je i tebi bilo tako teško.

I da vam je baš pjesma Vela Luka bila izvor morala.

A ta je meni vrlo draga pjesma.

I na ratištima diljem Hrvatske poginulo mi je puno najmilijih ljudi.

A neki su sudjelovali i u oslobađanju mosta u Maslenici, općenito u akcijama Oluja i Bljesak i nisu preživjeli.

Ja bih zato rekla, ne samo počast onima koji su branili Vukovar, nego svima koji su poginuli u bilo kojem dijelu Hrvatske, pokušavajući je osloboditi.

Ovdje je jedan link.

https://youtu.be/59dSeOdCwOc

Oliver u prosincu 1992. u Rijeci pjeva na humanitarnom koncertu pjesmu Moja domovina.

A i njega više nema.

I sve nas je taj rat ranio, jer svatko je sigurno nekog bliskog izgubio.

A tebi svaka čast Jarče, i ostani dobro.

Pozdrav svima ovdje...

Una, ne znam zašto si povukla zapis? Namjeravala sam ti se tamo javiti.

Lana :)

Jaro lijepo si ovo
napisao...

Ovo ni napisano nego opisano

Gubi i gubavoj dusi koja je prijavila ovi zapis i link pisme Bjeli Kriz

Zelim sve najbolje u njenom ili njegovom gubavom zivotu.

Hvala

Bok, Jarče, neka budala i moj današnji post prijavila.

A stvarno ne znam kome je toliko zasmetalo malo šale?:)

Tebi svako dobro želim:)